Supružnici Zvjezdana i Daniel Križanec, članovi HPD “Cibalia” Vinkovci, prehodali su Slavonski Planinarski Put u turnom obilasku za 11 dana 2021. godine.

Kako im je bilo pročitajte u nastavku teksta.

 1. dan – KT 16 pl. kuća Borovik, KT 17 pl. kuća Londžica, KT 18 Bedemgrad, KT 19 Lončarski vis.

Obilazak SPP-a započinjemo u jutarnjim satima kod planinarske kuće Borovik koju smo izabrali kao početnu i završnu točku (prema službenoj ruti Borovik je KT 16 SPP-a). Prvi dan je u planu za zagrijavanje prehodati lagano dionicu od Borovika do Paulinovca i tamo postaviti šator.

Malo skretanje sa rute, odmor i uživanje u pogledu (odmaramo leđa i noge, ipak Danielov ruksak teži preko 20 kg, a moj preko 15 kg). Plan je bio odmarati svakih sat vremena i naravno da nije bilo po planu 😜. Nosimo na leđima kompletno sve što nam je potrebno za narednih 12 dana jer ne planiramo nikakvu dodatnu opskrbu usput.

Četiri sata nakon polaska, stižemo do Londžice KT 17 SPP-a (tri sata nakon prve pauze – toliko o pauzama svakih sat vremena). Malo smo odmorili, nadopunili zalihe vode i krećemo dalje prema Ivinim Vrelima i Bedemgradu.

Po prekrasnom sunčanom danu, kroz zelenilo uz cvrkut ptica polako napredujemo dalje prema Ivinim Vrelima gdje pravimo kratku pauzu i uživamo u finoj hladnoj vodi sa izvora. Nastavljamo dalje i stižemo do Bedemgrada KT 18 SPP-a.

Laganim koracima napredujemo dalje prema našem današnjem odredištu izletištu Paulinovac. Prije Paulinovca smo još obišli i KT 19 SPP-a Lončarski vis, te se nakon vrha vratili malo nazad po ruti do izletišta. Na kraju dana odrađeno sve po planu, vrijeme je za “podizanje” doma (bez zvučne izolacije) – nismo sami – imamo veselo društvo (mislimo da je u pitanju momačka večer) i live karaoke – repertoar dobar, izvedba neloša 😂 (idućih 11 dana u glavi mi je zvonilo: pokupimo boje koje padaju sa neba….)

2. dan – KT 20 Dobra voda, KT 21 Petrov vrh, KT 22 Ružica grad, KT 23 Kapovac

Okupani prvim sunčevim zrakama, izvlačimo se iz šatora, kuhamo jutarnju kavu i doručkujemo. Ubrzo je živnulo na izletištu. Dolazi ekipa planinara iz HPD Sunovrat Đurđenovac s prijateljima iz HPD Belišće. Kratko smo se podružili uz fine kolače koje su ponijeli, te svako kreće na svoju stranu. Oni na svoj izlet Krndijom, a mi nastavljamo dalje SPP-om prema Dobroj vodi.

Jednostavno uživamo u bojama, mirisima, zvukovima i lagano dolazimo do Dobre vode KT 20 SPP-a. Malo ispod kontrolne točke (u jarku) nalazi se nekad značajan, ali danas vrlo nepouzdan izvor pitke vode. Kratko odmaramo, ovjeravamo dnevnike i krećemo dalje prema Petrovom vrhu.

Nastavak puta nas vodi uglavnom uzbrdo prema Petrovom vrhu KT 21 SPP-a. Uspon i nije neki (ja crkla, a u glavi zvoni milozvučni glas jednog momka s momačke 😃 …. vidjet ćeš da želiš, vidjet ćeš da možeš….)
Samo da napomenem, snage nemam, kondicije nemam, jedino imam želju i volju 😜. Kratko se zadržavamo na vrhu jer planiramo pauzu kod izvora Iskrica.

Spuštamo se dolje prema izvoru Iskrica gdje obnavljamo zalihe vode. Prolazimo pored samostana sv. Nikole iz 16. st. Nakon nekog vremena stižemo na jezero iznad Orahovice u mjestu Duzluk. Pravimo malo dužu pauzu za ručak i obnavljamo energiju čarobnim napitcima od hmelja. Danas još planiramo doći do pl. kuće Šaševo i tamo podići šator. Lagano krećemo dalje do Ružice grada KT 22 SPP-a.

Krećemo se puževim korakom uzbrdo prema Kapovcu KT 23 SPP-a. Ne znam dali je jedan čarobni napitak previše ili je nešto drugo u pitanju, ali baš nam nekako ne ide uzbrdo. No napokon stižemo i na Kapovac, pravimo pauzu i nekako nam se ne kreće dalje. Na kraju smo odlučili ipak ostati noćiti na vrhu.

3. dan – KT 24 Javori, KT 25 Češljakovački vis, KT 26 pl. dom Lapjak, KT 27 Lapjak, KT 28 Jankovac

Ujutro, svježi, odmorni, naspavani, kuhamo jutarnju kavu, doručkujemo i uživamo u izlasku sunca. Dobro poznatim stazama nastavljamo dalje i ubrzo stižemo i do KT 24 SPP-a – Javori. Čak nam je bilo i vruće, a tek je jutro.

Od Javora put nas vodi dalje hrptom preko Klokočice do lovačke kuće Vodice ispod koje se nalazi prekrasan izvor Bistra. Nakon odmora nastavljamo dalje prema Češljakovačkom visu KT 25 SPP-a. Danas je izuzetno vrući dan pa napredujemo polako. Preko Kaniške glave se spuštamo u Veliku do pl. doma Lapjak KT 26 SPP-a.

A sada slijedi onaj teži dio. Uspon iz Velike do Lapjaka KT 27 Spp-a. Uz puno stajanja, sjedenja, ležanja 😜 prolazimo Lapjak i dolazimo do kuće Jezerce na Nevoljašu gdje pravimo malo veću pauzu. Iako smo u planu imali kompletan SPP noćiti u šatoru, ipak se odlučujemo da bi mogli prespavati u pl. domu Jankovac. Zovemo dom, a s druge strane hladan tuš… Taj dan se održao izlet Jubilarni Jankovački put i dom je doslovno ispražnjen (nema cole, piva, soka, kaže ostalo samo još nešto kokte, ajde i to će poslužiti nakon stvarno napornog dana), ali bar ćemo se naspavati u udobnom krevetu… Čekaj, ne tako brzo… Nema slobodnih čistih soba, nisu stigli pospremiti od vikenda. No dobro nema veze postavit ćemo šator na livadi ispred doma.

Spuštamo se kroz Talijanski jarak prema pl. domu Jankovac KT 28 SPP-a. Na terasi stoji konobar i gleda prema nama. Pita nas jesmo mi zvali. Potvrdno odgovaramo, mora da smo stvarno loše izgledali 😃, rekao je da malo sačekamo da provjeri ima li slučajno koja soba da nas smjesti. Izlazi van i kaže nam da ima sobu, e to nas je baš razveselilo. Sjedimo na terasi ispijamo koktu, kad odjednom se na stolu stvori limenka piva. Počastio nas je konobar iz privatne zalihe, veliko mu hvala. Mislim da osmjeh govori sve nije potrebno ništa dodati.

4. dan – KT 29 Ivačka glava, KT 30 Papuk, KT 31 Lom, KT 32 Novo Zvečevo

Prve dvije noći su bile prohladne, ali smo treću prespavali u pravom krevetu pod perinom – odmorna i spremna za novi dan. Nastavak puta nas vodi preko Kožić hrasta do Ivačke glave.

Penjemo se na Ivačku glavu KT 29 SPP-a, vrh sa najljepšim pogledom na Papuku. Nastavljamo dalje prekrasnim predjelom Vratnica prema KT 30 Papuk. Pauzu za ručak pravimo na Kneževim vodama. Tu je mala drvena kućica koja služi kao planinarsko sklonište i pored je izvor pitke vode. Nastavljamo dalje preko KT 31 Lom prema Novom Zvečevu.

U Novom Zvečevu pravimo pauzu uz osvježavajuće napitke u caffe baru Cassablanca KT 32 SPP-a. Nastavljamo još malo dalje od Zvečeva do lovačke kuće Đedovica. To je kratko skretanje sa same rute SPP-a (oko 20 minuta). Postavljamo šator i noćimo uz šum potočića.

5. dan – KT 33 Ljutoč, KT 34 Crni vrh, KT 35 Vrani Kamen, KT 1 planinarski dom Petrov vrh

Iduće jutro čeka nas buđenje uz kišu. Po jutru se dan poznaje iliti kisli smo skoro cijeli dan. Dakle do sada sam doručkovala tunjevinu i riknula svaki dan, od danas sam na čvarcima 💪. Ipak nas danas čeka jedan od najnapornijih dana na SPP-u. Danas je na programu najstrmiji uspon, onaj na Crni vrh i to još po kišici… bit će to još jedno zanimljivo iskustvo 😜.

S kišom na putu nam se pridružuju i brojni pjegavi daždevnjaci. Napredujemo kroz mokru šumu prema Ljutoču KT 33 SPP-a. Na hrptu Ljutoča kiša nas je malo poštedjela i otvorila nam pogled na okolne vrhove. Neke od njih smo već prošli , a neki nas tek čekaju.

A nakon Ljutoča čeka nas Crni vrh. Naravno prvo se moraš spustiti da bi se popeo (inače nije zanimljivo). Slijedi nam najstrmiji uspon na SPP-u (nisam ga fotkala, pokušavala sam ne prevrnuti se unatrag pod težinom ruksaka, a u glavi zvoni: vidjet ćeš da želiš, vidjet ćeš da možeš…..) i za čas eto nas na KT 34 Crni vrh. Fino smo odradili taj uspon, kiša je taman fino natopila zemlju.

Sada nas čeka samo još spust do pl. doma Petrov vrh i to je to za danas. Krećemo prema Vranom kamenu KT 35 SPP-a, prolazeći usput pored jedinstvenog kamenom zidanog geodetskog stupa na Dujanovoj kosi.

Spust sa Vranog kamena je jedno nadasve zanimljivo iskustvo (kiša je natopila zemlju, pa je svaki spust postao zanimljiviji 😜). Poslije kiše dolazi sunce, a poslije sunca dolazi kiša i tako stalno u krug 😂. Napokon dočekali smo i taj prekrasan pogled na pl. dom Petrov vrh KT 1 SPP-a, ali pogled malo dalje od njega izgleda sasvim drugačije i tako je vrlo brzo pala odluka da ipak spavamo u domu, a ne u šatoru.

6. dan – KT 2 Veliki Javornik, KT 3 Čaklovačka kula, KT 4 pl. dom Omanovac

Odluka da prespavamo u domu se pokazala kao pun pogodak. Kiša je padala čitavu noć. Nakon doručka i jutarnje kave vrijeme je za polazak dalje. Ne znamo što nas očekuje u natopljenim šumama na dionici prema pl. domu Omanovac, ali dan započinje prekrasnom šumom i jutarnjom šetnjom prema potoku Stančevac i Slivinom mostu.

Na čistini prije spusta prema manastiru Pakra smo omeli nekoliko obitelji praščića na doručku. Ako je već klizavo, što ne bi bila još i koja prepreka na putu (usput onako, više me ništa ne boli – ništa ne osjećam, niti leđa, niti noge, niti kukove 🙃)

Dolazimo do manastira Pakra, napušten, ali prekrasan pokraj kojeg se nalazi izvor pitke vode i klupe za odmor.

Preko Velikog Javornika KT 2 SPP-a i nekoliko izazovnih vrlo blatnih dionica stižemo nadomak Španovice, točnije na ranč M&M u Velikim Grahovljanima. Ljubazni domaćin Marijan nas poziva da sjednemo i odmorimo pod nadstrešnicom. Koristimo priliku i uživamo u prelijepom okruženju punom raznih životinja na ranču. Ručamo i obnavljamo zalihe vode za ostatak dana.

Polako dolazimo i do Čaklovačke kule (16. st.) KT 3 SPP-a. Napredujemo dalje obroncima Psunja prema pl. domu Omanovac KT 4 SPP-a i našem današnjem cilju. Konačno i nešto konkretno za pojesti, već smo se zaželjeli nakon 6 dana u šumi nečeg ovakvog. Deki nam je složio prekrasnu večeru.

7. dan – KT 5 Velika poljana, KT 6 Brezovo polje, KT 7 pl. kuća Strmac

Sedmi dan je po planu nakon dvije teže dionice trebao biti lakši. Od Omanovca do Strmca, najkraća dionica na čitavom SPP-u. Uz prekrasan jutarnji pogled s terase doma na Omanovcu pijemo kavicu i polako bez žurbe se pripremamo za odlazak dalje. Siti i dobro naspavani spremni smo za polazak.

Uz nova proklizavanja i nove prepreke napredujemo dalje i uskoro stižemo do zidina planinarskog doma Josipa Svobode na Velikoj poljani KT 5 SPP-a. Tamo nas je dočekao prekrasan prizor. Mnoštvo muflona je bezbrižno paslo travu. Nisu nas odmah primijetili pa smo im se uspjeli dosta približiti i napraviti nekoliko dobrih fotografija.

Kroz prekrasne šume po hrptu Psunja napredujemo prema Brezovom polju KT 6 SPP-a, najvišoj točki na čitavom putu (985m) ujedno i najviši vrh u Slavoniji. Sam vrh označen je zidan geodetskim stupom visokim 17m.

Prekrasan sunčani dan, no vrijeme se vrlo brzo mijenja i opet idemo ravno prema pljusku. Već kod izvora Dobra voda navlačimo kišne kabanice. Bio to jedan kratki pljusak dovoljan da kvalitetno dodatno začini spust prema Strmcu. Vrlo brzo skidamo kabanice i zaista uživamo u rijetkim otvorenim pogledima jer je inače veći dio SPP-a kroz šumu. Do pl. kuće Strmac KT 7 SPP-a stižemo dosta rano pa ostatak dana provodimo uživajući u suncu na klupama pred kućom sve dok nas novi nagli pljusak, koji je potrajao gotovo čitavu noć, nije potjerao pa smo brzo pobjegli i postavili šator pod obližnjom nadstrešnicom.

8. dan – KT 8 Gračanica, KT 9 Kapavac

Kiša pada već četvrti dan za redom, hodanje svakim danom postaje sve izazovnije (gojze su promočile, iz čarapa cijedimo vodu, ali na svu sreću nije hladno. Blato nas poprilično usporava, a mislimo da su nam gojze teže nego ruksak. Kiša svako malo pada, zemlja je mokra, blata u izobilju, a pauze pravimo samo kada naletimo na neku nadstrešnicu ili neki dobar panj. Kod kule Gračanice KT 8 SPP-a pravimo pauzu koju naravno ubrzo prekida kiša.

O današnjem danu se nema što previše za ispričati, kiša, blato i tako lagano do Kapavca KT 9 SPP-a, nakon kojeg se spuštamo na Piljanu i na svu sreću nalazimo natkriveni prostor (jer naravno opet kiša pada čitavu noć) kod lovačke kuće „Kuna Zlatica“ gdje postavljamo šator, ložimo vatru i pokušavamo osušiti stvari za sutrašnji dan.

9. dan – KT 10 Maksimov hrast, KT 11 Klikun

Za dobro jutro nas čeka kratak, ali strm uspon do Maksimovog hrasta KT 10 SPP-a. Pravimo kratku pauzu pod nadstrešnicom malo dalje od vrha. Vrijeme je za sada lijepo i dobro napredujemo prema lovačkoj kući u blizini bunara Antunovac, sa finom pitkom vodom. Tu pravimo dužu pauzu za ručak, te nastavljamo dalje prema Klikunu KT 11 SPP-a.

Kiša još ne pada, ali gledaš, vidiš, znaš… pokisnut ćemo – opet i to vrlo skoro i onda jednostavno pokisneš 😜. Dakle od ukupno 11 dana, 5 dana nije padala kiša, samo jedan dan je kiša padala cijeli dan, a ostale dane su bili česti lokalni pljuskovi. Postali smo pravi maheri u oblačenju kabanica – cca 1,5 minuta za skinuti ruksak izvaditi kabanicu, staviti ponovo ruksak i navući kabanicu.

Ostatak dana nas očekuje pod kabanicama i spuštamo se sa Klikuna prema Bučju gdje na lokalnom stadionu postavljamo šator na tribinama i opet pod krovom, pogađate razlog (dali uopće ima više potrebe spominjati kišu 😂). Inače puno pomaže kad je ujutro šator koliko toliko suh i kad izađete na suho, a ne ravno u neku kaljužu.

10. dan – KT 12 sv. Martin, KT 13 pl. kuća Pljuskara, KT 14 pl. dom Đuro Pilar

Bučje jutro nakon kiše, uz prekrasne poglede nastavljamo put kroz Bučje gdje napokon 10. dan na putu nailazimo na trgovinu koja radi. Uletjeli smo unutra pokupili kekse i kolu i konzumirali ih umjesto doručka. Nastavljamo dalje i ubrzo dolazimo do gotičke crkve sv. Martina iz 13. stoljeća KT 12 SPP-a u mjestu Lovčić.

Čini se da će danas biti prekrasan dan (bar se nadamo). Signala gotovo i da nemamo (pa ne možemo provjeravati vremensku prognozu). Staza zarasla, granje, kupine, koprive, trava – na nekim mjestima do ramena i naravno sve mokro – iako ne pada kiša, bili smo mokri do kože – kabanica ne pomaže, jer samo zapinje i otežava kretanje. Malo prije prijevoja Grižići ponovno se spušta jaki pljusak koji srećom izbjegavamo. Uspjeli smo se skloniti pod privatnu nadstrešnicu koja nam se kao naručena stvorila tu baš u pravom trenutku.

Vrlo bučni oblaci i sve su bliži. I tako mi hodamo (negdje između Grižića i Grgurevića) – Daniel prvi, ja iza njega, ispred nas nebo prekasno svijetlo, bijeli oblaci, sunce sja, a onda pogled unazad…, a ono, također prekrasni oblaci (doduše malo bučni) i čini se malo brži od nas 😦

Skoro, ali stvarno skoro smo im pobjegli, falilo nam je svega 20-tak metara do nadstrešnice… “skoro” nije dovoljno da ostaneš suh 😂. Prolom oblaka, nismo uspjeli izvaditi kabanice, mokri totalno do kože. Presvukli se i nastavljamo dalje preko pl. kuće Pljuskara KT 13 SPP-a prema Slavonskom Brodu i pl. domu Đuro Pilar našem finalnom prenoćištu na ovom obilasku.

11. dan – KT 15 čardak, KT 16 pl. kuća Borovik

KT 14 – PD Đuro Pilar (169 m). Oprali i osušili stvari. Uredni naspavani i spremni za povratak na početnu točku.

Iako smo planirali hodati 12 dana, ipak smo odlučili skratiti za jedan dan, odnosno zadnji dan odraditi planirani 11. i 12. dan. Možda je puno kilometara ispred nas, ali to ne znači da se ne možemo malo zabaviti. Dosta predstave, a sad žurnim korakom prema Boroviku (naravno usput ručak na Ljeskovim vodama i još KT 15 – Čardak (421 m) – naša zadnja kontrolna točka).

Tko žuri po kliskom terenu taj i padne 😂. Dakle, izvela sam jedan tako senzacionalan spust – prvo dva metra proklizavanja nizbrdo, pa onda okret od 180, zatim spust još nekih metar unatrag i onda naklon do poda (doslovce do poda 😂😂😂) – naočale su mi odletjele metar dalje i zabile se u blato 😂. Danas pravimo pauze svakih 8-9 km, pa tako i na Ljeskovim vodama gdje pravimo veću pauzu za ručak (treba pojesti sve što je još ostalo u ruksaku 😂).

Nakon 11 dana, raznih usputnih izazova, sunca i vrućine, od lagane kiše do jakih proloma oblaka, prehodanih preko 300 km, evo nas na našoj početnoj i završnoj KT 16 – Planinarska kuća Borovik (155 m).

Ovi stihovi najbolje opisuju naših 11 dana u prirodi.

Zvjezdana Križanec, HPD „Cibalia“ Vinkovci