in memoriam

Nakon duge i teške bolesti zauvijek nas je napustio veliki požeški planinar Ivan Jakovina – Mali Pajdo.

Sam nadimak Mali Pajdo dobio je među planinarima, nasuprot Velikom Pajdi, kolegi planinaru Milanu Kaučiću zbog razlike u visini stasa.

Život mu se sastojao od planinarenja i dobronamjernih kritika politike, bez obzira tko je na vlasti, tako je i bio suspendiran za vrijeme “Hrvatskog proljeća”.

Rođen 02. rujna 1934. u Lukavcu (Bosna i Hercegovina) u obrtničkoj obitelji. Od 1941. do 1953. godine školovao se u Slavonskom Brodu. Nakon završene učiteljske škole službovao je u selima Požeštine do 1962. godine kada postaje direktor Narodne knjižnice i čitaonice u Požegi. Godine 1965. postavljen je za direktora i glavnog i odgovornog urednika “Požeškog lista”. Nakon smjenjivanja s dužnosti 1971.godine zbog učešća u “Hrvatskom proljeću”, do umirovljenja 1993. godine radio je kao tehnički urednik  “Požeškog lista” i “Požeškog vjesnika“, te novinar “Požeškog lista” i Županijskog radija Požega.

Pisana riječ je imperativ Ivana Jakovine. Uvijek je brinuo da ništa ne ostane zaboravljeno.

Poznat je po kolumni “Iskrice” (“Požeški vjesnik”), te “Fino i naopako Šijačijom” (“Večernji list”) – koja je naknadno izdana kao knjiga pri biblioteci “Posegana”, urednik knjige „Kad se digne kuka i motika“ o Fra Luki Ibrišimoviću i Turcima u Požeškoj kotlini objavljenoj 2007. godine. Bio je osnivač i suradnik časopisa “Traženja”, Požeškog leksikona, strip revije “Patak”, “Hrvatske pokrajine”, Požeškog zbornika, “Zlatne doline”, te dugogodišnji suradnik “Naših planina” i “Hrvatskih planina”.
Član je Hrvatskog novinarskog društva od 1. travnja 1969. godine. Bio je član uprave Društva za hrvatsku povjesnicu, Ogranka Paneuropske unije i Društva sv. Grgur, gdje je svojevremeno nosio naziv Velikog Grgura. Na njegov poticaj utemeljeno je novinarsko priznanje “Miroslav Kraljević” 1971. godine, a 1968. postavljana i njegova spomen ploča.

Mali Pajdo je također primio vatrogasna priznanja za promicanje vatrogastva u Ivandolu i Zakorenju. Zaslužan je što su u organizaciji Društva za hrvatsku povjesnicu i Požeških šumara, na lokalitete starih gradova i utvrda na Požeškoj gori i Papuku postavljene spomen ploče. Niz godina je bio sudac porotnik požeškog Općinskog suda i turistički vodič, te član Odbora za određivanje imena ulica i trgova Grada Požege.

Za sveukupan profesionalni i društveno koristan rad dobio je 2004. godine nagradu Grada Požege za životno djelo.

Kao aktivni planinar i planinarski publicist, nositelj je planinarskih nagrada najvišeg reda (zlatni znak HPS 1985. godine, plaketa HPS 1996. godine, srebrni znak PSJ 1990. godine), te priznanja matičnog planinarskog društva), bio je urednik Biblioteke “Papuk”, ali ono što je manje poznato je da se u osamdesetima isticao kao nositelj prosvjeda protiv odlaganja nuklearnog otpada u blizini Požege, te se zalagao za uklanjanje kamenoloma s Lapjaka na drugu lokaciju. Začetnik je mnogih kulturnih projekata i manifestacija na Požeštini, pa tako manifestacije „Papučki jaglaci“ koja se već trideset godina obilježava na prvi dan proljeća u Papuku.

Svesrdno je pisao o temama vezanim za zaštitu prirode, naročito Papuka i njegovih potoka Dubočanke i Veličanke.

Bio je aktivan planinar HPD „Sokolovac 1898.“ iz Požega, gdje je bio vodič društvenih izleta i omiljen planinarski prijatelj.

Aktivan je i neizostavni zagovornik i učesnik svih akcija i aktivnosti koje su jačale i afirmirale slavonsko planinarstvo, slavonske planine, slavonsko planinarsko zajedništvo.

Požežani su se od Malog Pajde oprostili na komemoraciji u dvorani požeškog Gradskog kazališta.