Pothlađivanje ili hipotermija je djelovanje niske temperature na cijeli organizam.  Normalna unutrašnja temperatura tijela je 37,5°  C i konstantna je. Ako tjelesna temperatura padne ispod 35° C govorimo o pothlađivanju. U planini se pothlađivanje  javlja kao zasebno oboljenje ili je simptom u sklopu  povrede ili oboljenja.

Kao zasebno oboljenje nastaje u slučajevima teške iscrpljenosti koja može biti rezultat precjenjivanja svojih mogućnosti ili izgubljenosti u planini. Daleko češća je  kao popratni simptom  bolesti , ozljeđivanja, utapljanja, pada u ledenjačku pukotinu, zatrpavanja lavinom.  Pothlađivanje pogoršava prognozu osnovne bolesti ili povrede i zbog toga se njeno značenje ne smije podcijeniti.

Važno: U planini  pothlađivanje može nastati u svako doba godine bez obzira na temperaturu okoline, čak i onda kada je ona iznad 10°C.

Faktori o kojima ovisi brzina pothlađivanja:

  • temperatura okoline: što je temperatura niža pothlađivanje je brže i teže
  • medij u kojem se tijelo nalazi: vlažna odjeća pojačava hipotermiju, a voda  ubrzava pothlađivanje i do 30 puta
  • dob unesrećenog: djeca i stariji se brže pothlađuju. Djeca imaju veću površinu tijela i tanje masne naslage, a stariji imaju manje zaštitnog potkožnog tkiva.
  • kronične bolesti: pogoršavaju hipotermiju ( šećerna bolest, srčane bolesti i sl.)
  • alkohol:  pogoršava hipotermiju jer  proširuje potkožne krvne žile kože  što povećava gubitak topline.
  • Ozljede: posebno ozljede glave i mozga.
  • Lijekovi: posebni lijekovi za spavanje. Korištenje droga može ubrzati pothlađivanje jer izostane tresavica kojom se tijelo brani od pothlađivanja.
  • Vjetar:  Što je veća brzina vjetra to je i pothlađivanje brže.

Interesantna je percepcija temperature zraka prema brzini vjetra (Wind-Chill-Indeks). Npr.  ako je temperatura zraka -11°C onda je pri brzini vjetra od 65 km/h naša percepcija temperature -51°C. Napomena: U područjima ispod – 50°C smrzotine i pothlađivanje može nastati unutar 15 minuta.

Organizam nastoji zadržati tjelesnu temperaturu uz pomoć slijedećih mehanizama:

  • centralizacija krvotoka i temperaturni gradijent: krv  puno manje kola krvnim žilama kože i potkožnog tkiva tako da se važni organi( srce, mozak i bubrezi) puno manje i sporije pothlađuju nego koža i potkožje. Zbog tog mehanizma  postoji razlika u temperaturi perifernih dijelova tijela i  unutrašnjosti tijela.  Ova dva sistema su izolirana sve do trenutka dok ne počnemo pomicati  tijelo. U tom trenutku se hladna krv miješa sa toplijom i dolazi u unutarnje organe te tako pogoršava i ubrzava pothlađivanje cijelog tijela.  Posebna opasnost prijeti kada hladna krv dođe u srce, jer tu može izazvati opasne poremećaje   srčanog rada, sve do srčanog zastoja.
    Napomena: kada govorimo o tjelesnoj temperaturi pretpostavljamo temperaturu  unutrašnjosti čiji približno točnu vrijednost dobijemo mjerenjem temperature u vanjskom zvukovodu  termometrom sa i.c. sondom koja se stavlja u zvukovod. Najpreciznije je mjerenje u jednjaku ali ono je rezervirano za bolničke uvjete.
  • Tresavica: povećava se rad mišića  kojim se oslobađa toplina. Tim mehanizmom se može povećati mišićni rad za 2-5 puta.
  • Hibernacija: Kada jednom nastupi značajno pothlađivanje hibernacija predstavlja zaštitni mehanizam tijela. To je stanje slično zimskom snu u kojem se smanjuje potreba za kisikom, jer svi organi rade usporeno: Kada je tjelesna temperatura manja od 24° C potreba za kisikom  je 50 %, a kada je manja od 20° C potreba za kisikom je 25 %. Zbog toga možemo reći da kod teškog pothlađivanja organi  mogu ostati dulje vremena neoštećeni, tj. da se  nakon ugrijavanja mogu u potpunosti oporaviti.  Literatura bilježi slučajeve ekstremnog pothlađivanja (i do 13,2°C) koji su   se nakon oživljavanja u potpunosti oporavili.
    Važno: hipotermija se rijetko prepozna, a česti je uzrok smrti. Zbog svega rečenog važi pravilo da nitko nije mrtav dok se ne utopli i tada ima znakove smrti. Ovaj se princip može ignorirati samo onda kada su vidljive povrede takve da su nespojive sa životom.

ZNACI HIPOTERMIJE

Kod svake sumnje na pothlađivanje moramo već na mjestu unesrećivanja procijeniti težinu hipotermije. Za to može poslužiti podjela hipotermije po stadijima:

  • stadij I:    35°-32°C
  • stadij II:   32°-28°C
  • stadij III:  28°-24°C
  • stadij IV:     < 24°C

Stadij I
Unesrećeni je pri svijesti, ima tresavicu, uznemirenost, ataksija ( nesiguran, nepravilan hod), smanjena sposobnost procjenjivanja, amnezija, strah, nervoza,  glad, mučnina, iscrpljenost, vrtoglavica, dehidriranost.
Disanje i puls ubrzani, a tlak povišen. Obrambeni mehanizam je sačuvan i nema problema sa cirkulacijom. Unesrećeni   se nalazi u tzv. «sigurnosnoj zoni», još uvijek ima dobru cirkulaciju i van je životne opasnost. Podcjenjivanje ovih simptoma u planini i na velikoj visini može imati kobne posljedice. Moramo poduzeti sve kako bi proces pothlađivanja zaustavili.

Stadij II
Unesrećeni je miran i nema tresavice. Kod temperature od 32° C počinje opasna zona, gdje su moguće pojave neočekivanog poremećaja rada srca, dolazi do pada tlaka, i pojave nesvjestice. Prisutna je jaka pospanost do nesvjestice,  usporeno disanje, proširene zjenice, pojava tekućine u dišnim putovima, kašljanje, usporeni  voljni pokreti i refleksi,   bezrazložno skidanje odjeće.

Stadij III
Nesvjestica. Koma. Široke zjenice i ne reagiraju na svjetlo, ukočene su. Nizak tlak, nedostatak refleksa, neosjetljivost na bol, metabolički poremećaji, poremećen rad srca do potpunog prestanka rada srca.   U ovom stadiju su svi procesi u organizmu  usporeni.

Stadij IV
Unesrećeni je  u komi i nema rada srca i disanja. Temperatura je ispod 24°C. Iz ovog stadija se tjelesne funkcije nakon oživljavanja i ugrijavanja mogu potpuno oporaviti.

PRVA POMOĆ KOD POTHLAĐIVANJA

Tri su glavna principa prilikom  pružanja prve pomoći:

  • ne dozvoliti pomicanje dijelova tijela unesrećenog ( stalno imati na umu veliku osjetljivost srca na grube pokrete i nisku temperaturu, nedostatak tekućine-hipovolemiju i veliki temperaturni gradijent između perifernog i centralnog dijela tijela). Ovo pravilo vrijedi za stadije od II-IV.
  • zaštita od vjetra
  • izolacija tijela ispod i iznad

Prva pomoć- osnovne mjere

  1. zaštita od vjetra
    Ako se nalazimo u planini moramo podići šator ili sličan zaklon( rupa u snijegu, alufolija) gdje ćemo se moći brinuti o unesrećenom.  Izoliramo unesrećenog od podloge postavljanjem podmetača.
  2. promjena mokre odjeće
    odjeću mijenjamo presvlačenjem, ali ako  je unesrećeni pospan i u stadiju II odjeću režemo i pokrivamo unesrećenog suhom odjećom bez pomicanja tijela.
  3. topli napitci:
    Dajemo ih  samo kada je refleks gutanja održan jer u protivnom može doći do ugušenja. Davanje toplih napitaka je dozvoljeno samo u prvom stadiju pothlađivanja. Izbjegavamo napitke sa puno kofeina. Na jednu litru toplog napitka možemo očekivati podizanje temperature tijela za 1° C. Napomena: Ako je suhom odjećom i dovoljnom količinom tekućine spriječeno pothlađivanje takva osoba može samostalno hodati tijekom spašavanja. Aktivni pokreti su dozvoljeni samo u prvom stadiju.
  4. utopljavanje:
    Radi se o umotavanju unesrećenog u foliju i vreću kako bi ga izolirali od vanjskog djelovanja hladnoće. Ovim mjerama se ne postiže ugrijavanje unesrećenog nego  samo sprečavamo daljnje pothlađivanje. Oprema se sastoji od 2-3 termofora ili kemijske vrećice, 1 alufolije, 2 pokrivača ( mogu poslužiti i vreće za spavanje) i 1 kape. Unesrećenog koji je bez svijesti umotavamo u bočnom položaju.
  5. pomicanje tijela:
    pažljivo postupanje sa unesrećenim bez  grubih pokreta jer to reducira mogućnost nastanka opasnih poremećaja rada srca. Osiguravamo horizontalan položaj unesrećenog jer svako uspravljanje može dovesti do kolapsa-nesvjestice. Zabranjeno je masiranje i grubo manipuliranje sa ekstremitetima.
  6. helikopterska evakuacija:
    razmotriti helikoptersku evakuaciju kad god je to moguće. Hitna i brza evakuacija mogu spriječiti smrtni ishod pogotovo u teškim slučajevima.

Način pripremanja ležaja:

  • Slože se dva pokrivača na podmetač ili transportnu vreću, jedan pokrivač je uzdužno postavljen, a drugi poprečno. Alu folija se ostavlja poprečno na gornji pokrivač.
  • Pažljivo postavljamo unesrećenog na tako pripremljen ležaj.
  • Kemijske vrećice utopljivača postavljamo na prepone, pazuho i vrat vodeći računa da ispod vrećice stavljamo  zaštitu kako ne bi nastale opekline ( korisni mogu biti i ručnici utopljeni u toplu vodu, boce sa toplom vodom, termofori i sl.).
  • Zamotamo foliju, slijedi zamatanje poprečnog pokrivača, te konačno uzdužnog.
  • Kapa ( neobično je važno unesrećenom staviti kapu jer se preko nepokrivene glave može gubiti i do 50 %  od ukupno proizvedene topline)

Prva pomoć- medicinski postupci (uz navedeno):
7.monitornig
postavljanje EKG monitora ako je moguće prije postavljanja unesrećenog u vreću, mjerenje temperature timpano-termometrom ( vanjski zvukovod), mjerenje tlaka, ( napomena: u osnovne mjere nadzora životnih funkcija ubrajamo i nadzor zasićenosti krvi kisikom međutim kod pothlađenosti mjerenje je otežano, a vrijednosti se mogu pogrešno tumačiti)
8.udisanje kisika
poboljšava tjelesnu produkciju topline. Može se koristiti i uređaj koji zagrijava i vlaži zrak kojeg udišemo ( « little dragon»). Kod ugroženog disanja daje se aktivna potpora disanja.
9.lijekovi i infuzije:
nadoknada tekućine grijanim infuzijama, medicinski tretman hipoglikemije i  opijatnog efekta na disanje, davanje sedativa i sl.  Pred bolničko davanje infuzija i lijekova je kontroverzno. Postavljanje venskog puta pothlađenim pacijentima na terenu je povezano sa nekoliko problema: centraliziran je krvotok i venu je teško punktirati i za taj postupak se gubi puno vremena, a djelovanje lijekova je usporeno i dvojbeno.
10.srčani zastoj:
prije početka oživljavanje moramo provjeriti disanje i puls u trajanju od jedne minute, jer rad srca i disanja može biti jako usporen. Jednom započeto oživljavanje se ne smije prekidati sve dok ne završimo proces zagrijavanje tijela. To znači da ćemo, bez prestajanja, oživljavanje provoditi do potpunog ugrijavanja unesrećenog  i u vozilu HMP ili helikopteru sve do dolaska u bolnicu, gdje se odlučuje o nastavku ili prestanku oživljavanja. Oživljavanje se provodi po međunarodnim algoritmima ( BLS  Basic Life Support i ALS Advanced Life Support). Ako dođe do srčanog treperenja ( fibrilacije), a temperatura tijela je ispod 28° C strujno oživljavanje ( defibrilacija) na toj temperaturi je u pravilu bezuspješno.

Unesrećenog vozimo do bolnice koja ima aparat srce pluća koji ubrzava utopljavanje. Ovakva doktrina prve medicinske pomoći i primjena brzog transporta je  rezultirala  uspješnim spašavanjem unesrećenih sa tjelesnim temperaturama ispod 15°C. Do sada je granica reverzibilnosti (oporavljivosti) organizma temperatura od 13,2° C.

PREVENTIVNE MJERE

Topla zaštitna odjeća, rezervna suha odjeća, topli napitci, hot pak. Dobro planirati odlazak u planinu ( slušati meteorološke prilike, pitati iskusne planinare, odustati na vrijeme), nositi odgovarajuću planinarsku opremu za zimu( cepin, dereze, pojas, oprema za kretanje lavinoznim terenima i sl.).  Izbjegavati ekstremno znojenje i redovno mijenjati mokru odjeću ( rukavice, čarape, majice).  Nikada u planinu ne idite sami i ne precjenjujte svoje mogućnosti. I na kraju najgore što nam se može dogoditi je podcjenjivanje planine.

Pročelnik medicinske komisije HGSS-a
Dario Švajda dr.med.