Mnogi  planinari i alpinisti koriste teleskopske štapove  prilikom uspona i silazaka sa planine jer njihovo pravilno korištenje smanjuje opterećenje na kralježnicu, koljena i nožne zglobove. Teleskopski štapovi se moraju koristiti pravilnom tehnikom:  uvijek koristimo oba štapa, jednaka po visini, čvrstih ručki i konstruiranih tako da kada se potiskuje prema dolje postižu čvrst oslonac.

Od presudne važnosti je koristiti oba štapa što je više moguće u smjeru padanja tijela.

PREDNOSTI

Upotrebljavani pravilnom tehnikom, posebno kada se ide nizbrdo, štapovi mogu apsorbirati više tona težine posebno kod dugih silazaka.  Smanjenje opterećenja na kralježnicu i zglobove posebno je izraženo u slijedećim situacijama:

  • starijoj dobi i prekomjernoj težini
  • kada postoje kronične bolesti zglobova ( artritisi, spondilitisi)
  • kada se nose veliki tereti (ekspedicije)
  • kada se hoda snježnim padinama, vlažnim i skliskim terenima, prilikom prelaska rijeka i kada se hoda po magli ili noću ( u uvjetima smanjene vidljivosti).

NEDOSTATCI

  1. NEPRAVILNA TEHNIKA KORIŠTENJA ŠTAPOVA:
    Ako je udaljenost između tijela i štapa prevelika povećava se napor  (redukcija olakšanja) i nastaje veliki rotacioni moment  što može poremetiti ravnotežu planinara.
  2. SMANJENJE OSJEĆAJA RAVNOTEŽE:
    Kontinuirana uporaba štapova može kod planinara smanjiti koordinacijsku sposobnost, a time i njegovu stabilnost bez obzira što on misli da je sigurniji i stabilniji. Nedostatak  postaje  vidljiv   na teškim terenima, gdje planinari  ne mogu upotrebljavati štapove (uske police i stijene). Zapravo tako nastaje najčešći tip nezgode planinara, spoticanje. Spotaknuti se naravno možemo i na štapove ako ih na takvom terenu pokušamo upotrijebiti.
  3. SMANJENJE FIZIOLOŠKIH ZAŠTITNIH MEHANIZAMA:
    Pritisci  prilikom hodanja su važni stimulansi za prehranu hrskavice zglobova, a naprezanja i mišićni rad  održavaju elastičnost mišića. Kontinuirana uporaba štapova ove fiziološke stimulanse smanjuje.

PRAVILNA TEHNIKA HODANJA I IZBJEGAVANJE PRENAPREZANJA

U pravilu je lakše – zbog fizioloških razloga – zdravim planinarima naučiti i koristiti  rasteretnu tehniku hodanja bez pomoći štapova nego redovito upotrebljavati štapove. Posve je razumljivo da će redukcija tjelesne težine i redukcija težine ruksaka te pravilna tehnika hodanja smanjiti opterećenje na zglobove.  To znači koračati nizbrdo kratkim, elastičnim, odmjerenim koracima, izbjegavajući duge korake i trčanje. Staze  koristimo  upotrebljavajući zavoje, a ne prečice. Također je neobično važno da se ture određuju prema svojim sposobnostima. Slijedeći ove savjete zdravi  planinari neće oštetiti svoje zglobove čak i ako intenzivno planinare godinama.

ZAKLJUČAK

Upotreba odgovarajućih štapova kao pomoć u planinarenju posebno prilikom silaženja ima prednost i preporučuje se  osobama starije dobi,  osobama sa prekomjernom tjelesnom težinom, kada se napreže bolesna kralježnica i zglobovi i  kada se nose teški tereti. U ostalim situacijama se ne preporuča upotreba štapova. Posebno je opasno očekivati sigurnije hodanje teškim planinskim terenima, ako se koristimo štapovima. To daje lažan  osjećaj sigurnosti i može biti prvi korak ka nesreći. Prednosti i nedostatci moraju biti odmjereni u svakoj individualnoj situaciji.

Članak je prijevod  preporuke koju su napisale medicinske komisije međunarodne alpinističke organizacije UIAA i međunarodne spasavalačke organizacije IKAR. Rezultat rada ove dvije komisije je i knjiga preporuka čiji sadržaj možete potražiti na stranicama IKAR-a. ( www.ikar-cisa.org)

Pročelnik medicinske komisije HGSS-a
Dario Švajda dr.med.