Dolaskom ljepšeg vremena sve više ljudi boravi u pririodi u uživa u svježem zraku i suncu. No, koliko god taj odlazak bio zdrav, toliko skriva i određene opasnosti, od kojih se doduše možemo sačuvati ako znamo za njih. Krpelji nisu samo napast zbog uboda i posljedičnog svrbeža, već mogu biti i prijenosnici nekih bolesti. Tu možemo nabrojiti: virusni krpeljni meningoencefalitis, Lyme- borreliozu i za kućne ljubimce poznatu babeziozu (piroplazmozu).

U Hrvatskoj su registrirane dvije bolesti koje prenose krpelji . krpeljni meningoencefalitis i Lyme borelioza, dok najnovija, treća bolest erlichioza u nas još nije registrirana. Krpelj najviše prijeti Zagrebačkoj, Varaždinskoj i Međimurskoj županiji, na čijem području polovica krpelja u sebi nosi uzročnika Lyme borelioze.

Iako krpelja ima po cijeloj Hrvatskoj, ipak je zbog njihove brojnosti i rasprostranjenosti, kao i potencijalne opasnosti od bolesti koje prenose, područje sjeverozapadne Hrvatske proglašeno »crvenom « ili najugroženijom zonom. Ipak, pojedine su virusne i zarazne bolesti koje prenose krpelji, karakteristične za određene dijelove zemlje. Primjerice, mediteranska pjegava groznica zabilježena je u priobalju, tularemija uglavnom u Posavini i Podravini, krpeljni meningoencefalitis registrira se najviše u sjevernoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, dok je Lyme borelioza zabilježena posvuda, samo ne u Dalmaciji Od krpeljnog meningoencefalitisa u Hrvatskoj godišnje oboli između 20 do 60, najviše, muških osoba. Lyme borelioza pogađa podjednako i žene i muškarce. Najveći broj oboljelih od ove bolesti bilježi se u lipnju i srpnju, kad u Hrvatskoj godišnje oboli oko 250 osoba, od kojeg broja najviše opet na području Međimurske županije.

Ova se bolest razvija sedam do deset dana nakon uboda zaraženog krpelja. Kako se zaštititi, a kako liječiti? Lyme borelioza potpuno je drugačija. To je bakterijska zarazna bolest, uzrokovana spirohetom Borreliom burgdorferi, koja počinje prepoznatljivom kožnom infekcijom. Kako je riječ o multisistemskoj infekciji s tri stadija, u prvoj fazi na mjestu uboda krpelja razvija se ovalno migrirajuće crvenilo  kože koje ne boli i postupno se širi, a sredina postaje sve blijeđa. Uz tu kožnu promjenujavljaju se obično i blagi simptomi infekta – lagano povišena  temperatura, umor, bolovi u mišićima te regionalni otok limfnih čvorova. Ako se taj stadij ne liječi, bolest prelazi u drugi stadij u kojem dominiraju različita upalna stanja zglobova, srca i živčanog sustava (serozni meningitis, paralize moždanih ovojnica i sl.). Na kraju bolest prelazi u treći stadij, kad se razvijaju kronične atrofične kožne promjene, kao i kronične zglobne i neurološke promjene, napominje dr. Plačko. Ponajprije, krpelje treba u prirodi prepoznati, a treba znati kako se pravilno pripremiti za boravak u prirodi, da bi se izbjegao ubod krpelja.

»Treba se prikladno odjenuti i zaštititi. Nogavice hlača treba uvući u čarape, nositi odjeću s dugim rukavima, a glavu zaštititi šeširom široka oboda. Dobro je, takoðer, prije odlaska u prirodu namazati kožu uobičajenim sredstvima za zaštitu od uboda insekata, jer na ta mjesta krpelji ne vole ići. Valja izbjegavati provlačenje kroz grmlje te ležanje na travi, a povremeno je dobro pregledati mjesta na tijelu na koja bi se krpelj mogao zavući kao .to su tjeme, područje pazuha i prepona, iza uha te na dijelovima trbuha«, upozorava dr. Plačko.

Ne uljem po krpelju! Ako krpelja pronađemo na koži, trebamo ga što prije izvaditi, ali ne premazivanjem krpelja kremom, uljem, alkoholom ili petrolejem, kao što se to nekad savjetovalo. Prema novim saznanjima, u tim bi slučajevima krpelj mogao reagirati pojačanim izlučivanjem sline, čime bi se u tijelo mogao izlučiti povećan broj virusa i bakterija. U svakom slučaju, najbolje je otići liječniku, kako bi sterilnom iglom odstranio krpelja, spriječio  širenje infekcije i dao potrebne savjete. Postoji, naravno, i mogućnost specifične imuno profilakse cijepljenjem protiv krpeljnog meningoencefalitisa. Preventivno cijepljenje preporučuje se svima koji često borave u prirodi, od šumskih radnika, lovaca i planinara sve do vikendaša. S obzirom da se cijepljenje ne može ostvariti putem zdravstvene iskaznice, potrebno ga je o vlastitom trošku kupiti u ljekarni. Za potpunu zaštitu potrebno je uzeti tri doze cjepiva. Kako je upravo sada najpovoljnije vrijeme, prvo cijepljenje treba obaviti tijekom travnja, drugo se cjepivo dobiva za mjesec dana, a treće za devet do 12 mjeseci, s time da je docjepljivanje potrebno svake treće godine. Za Lyme boreliozu preventivna zaštita cjepivom ne postoji. Preporučuju se uobičajena zaštita od uboda krpelja te pravovremena i točna dijagnoza, jer se Lyme borelioza uspješno liječi antibioticima. Erlihioza, kao treća bolest koju prenose krpelji, najčešće se javlja tamo gdje ima i Lyme borelioze, a uzrokovana je bakterijama iz roda Erlichia koje primarno napadaju bijele stanice ili leukocite. Laboratorijski nalazi pokazuju izrazit pad leukocita i trombocita, te patološke jetrene testove, a liječi se antimikrobnim lijekovima.

Zarazne bolesti

Svim zaraznim bolestima, bile one teške ili lake, zajedničko je svojstvo da za njihov nastanak moraju biti ispunjeni brojni uvjeti. Ti uvjeti se zajednički nazivaju Vogralikov lanac: neophodan je 1 uzročnik bolesti u dovoljnoj količini; mora postojati 2 izvor bolesti; biti osiguran 3  put prijenosa; uzročnik bolesti mora 4 ući u organizam; 5 osoba mora biti osjetljiva. Prema tome ako se bilo koji od ovih uvjeta ne zadovolji tj. prekine Vogralikov lanac, može se spriječiti zarazna bolest. Ovdje možete naći informacije o zaraznim bolestima, te kako se protiv njih boriti.

Krpeljni meningoencefalitis (KME)

Krpeljni meningoencefalitis (KME) virusna je bolest rasprostranjena širom Evrope i Azije. Karakteristika joj je da se češće pojavljuje u određenom području – infekcija nastaje isključivo u područjima gdje ima zaraženih krpelja (tzv. Aktivna prirodna žarišta). Bolest ima sezonski karakter jer zbog načina prijenosa u ovisnosti je od aktivnosti krpelja – pojavljuje se u toplije godišnje doba, od proljeća do jeseni. U našem podneblju prvi slučajevi pojavljuju se već u travnju, dok je maksimum pojavljivanja u srpnju. Broj oboljelih, osim o aktivnosti krpelja na nekom području, ovisi i o aktivnosti ljudi u prirodi na tom području – bolest najčešće pogađa odrasle osobe koje profesionalno borave u endemijskim područjima (npr. šumski radnici, poljoprivrednici) ili koji kao izletnici dolaze tamo u dodir s krpeljima pa ih oni svojim ubodom zaraze virusom. Sporadičnih slučajeva može biti tokom cijele godine. Poznate su dvije varijante bolesti. U Europi se pojavljuje srednjoeuropski krpeljni meningoencephalitis i blažeg je karaktera, dok je u Aziji teška, često s visokom smrtnošću, opisana kao dalekoistočni, istočni ili ruski proljetno-ljetni encephalitis.

Uzročnik i izvor zaraze
Uzročnik krpeljnog meningoencefalitisa (KME) je virus iz roda Flavivirusa, porodica Flaviviridae. Virus KME pripada skupini arbovirusa, tj. virusa što ih prenose člankonošci (artropodi). “Arbo” je akronim složen od prvih dvaju slogova engleskih riječi arthropod borne – prenošen člankonošcima. Kao prirodni rezervoar (izvor zaraze) KME virusa služe različite vrste malih šumskih glodavaca, zatim jež, krtica, te rjeđe ptice močvarice i šišmiši. Prenosilac virusa je krpelj, u našim krajevima je to šumski krpelj, Ixodes ricinus. Krpelj može biti zaražen u svim stadijima svog životnog ciklusa prilikom hranjenja na životinji kojoj se virus nalazi u krvi, a virus perzistira u krpelju do kraja njegovog života. Budući da je utvrđeno da se virus razmnožava u krpeljima i transovarijalno prenosi s jedne generacije krpelja na drugu (u krpeljima se održava u 2 do 3 generacije), krpelj služi i kao rezervoar (izvor) i kao prenosioc KME virusa.  KME virus ima dva podtipa: a) središnje-europski i b) dalekoistočni.

Način prijenosa

Osnovni način prijenosa virusa KME je ubodom zaraženog krpelja. Za vrijeme hranjenja krpelj, preko sline, uzročnika unosi u organizam na kojem se hrani. Kod prijenosa zaraze sa zaraženog krpelja, bitno je vrijeme koje se krpelj nalazi pričvršćen na koži – rizik od infekcije je veći što je boravak krpelja na tijelu duži.
Prijenos virusa s čovjeka na čovjeka nije poznat.

Zemljopisna rasprostranjenost i učestalost

Bolest se javlja endemijski – odnosno samo u prirodnim žarištima gdje postoje prirodni rezervoari virusa (mali glodavci) i njihovi prenosioci (krpelji). Pojavljuje se u području srednje i istočne Europe. U našoj zemlji najznačajnija prirodna žarišta nalaze se u sjevernoj i sjevernozapadnoj Hrvatskoj. Godišnje se u Hrvatskoj registrira 20 – 50 oboljelih od KME. Bolest se javlja sezonski, od proljeća do jeseni, što odgovara aktivnosti krpelja, a maksimum oboljelih bilježi se u lipnju i srpnju.

NAJIZLOŽENIJE OSOBE: planinari, “gljivari”, brdski trkači i biciklisti, djeca polaznici škole u prirodi, lovci, šumski radnici… BOLESTI
Krpeljni meningoencefalitis
je bolest koja je proširena po cijeloj Europi, a ima je i kod nas. Bolest se javlja u razdoblju od proljeća do jeseni, odnosno onda kad temperatura zraka prelazi 5°C. Postoje žarišna područja sa zaraženim krpeljima ???????????andrić, akac, a jedno od takvih jesu obronci Medvednice.
U prvoj fazi bolesti dominiraju opći simptomi (povišena temperatura, slabost, povraćanje,…), dok u drugoj već prevladavaju znaci zahvaćenosti središnjeg ž MANIFESTACIJA BOLESTI
7-10 dana nakon uboda krpelja mogu se javiti:
OPĆI SIMPTOMI
povišena temperatura, slabost, povraćanje, i vrlo brzo
SPECIFIČNI SIMPTOMI
zahvaćenosti središnjega živčanog sustava (kočenje vrata, oduzetost ekstremiteta, vrtoglavica, pospanost)
UZROČNIK BOLESTI: Flavivirus
ivčanog sustava (slabost mišića, zakočenost vrata, vrtoglavica,…).
Klinička slika
Većina zaraženih uopće ne oboli. Ako se bolest razvije, klasična slika bolesti očituje se bifazičkim tokom. Prva faza javlja se poslije inkubacijskog perioda od 7 do 14 dana nakon uboda zaraženog krpelja. To je kratkotrajna febrilna bolest slična gripi – javljaju se opći znakovi infekcije: vrućica, glavobolja, klonulost. Često ostaje klinički neopažena. Ta prva faza traje oko tjedan dana, a slijedi opće poboljšanje, odnosno period latencije u trajanju od 4 do 10 dana. U drugoj, meningoencefalitičnoj fazi, koja se razvije tek kod manjeg dijela bolesnika, uz opće simptome (povišena temperatura, glavobolja, bolovi u različitim djelovima tijela ) javljaju se i znakovi infekcije središnjeg živčanog sustava, odnosno upale moždanih ovojnica (kočenje vrata, povraćanje, intenzivne glavobolje). Rijeđe dolazi i do upale mozga sa specifičnim znakovima: vrtoglavica, pospanost, tremor, paralize mišića i dr.) .Kod najvećeg broja bolesnika bolest ipak ima blagi tijek. Samo se u rijetkim slučajevima javljaju teži oblici s paralizom mišića ramenog pojasa, ruku i disanja
Liječenje
Liječenje simptoma od strane središnjeg živčanog sustava se provodi u bolnici, posebno kod najtežih slučajeva. Boreliozu Lyme
također povezujemo s krpeljima. Uzročnik je bakterija Borrelia burgdorferi, a bolest se očituje kožnim crvenilom oko mjesta uboda krpelja. Crvenilo se širi u koncentričnim krugovima, a u sredini se pojavljuje bljedilo. Za boreliozu Lyme ne postoji cjepivo, ali se u ovoj prvoj fazi bolesti popraćenoj kožnim crvenilom moraju primijeniti antibiotici, nakon čega uslijedi potpuno ozdravljenje. Stoga, osobe cijepljene protiv krpeljnog meningoencefalitisa, kojima se krpelj zario u kožu, trebaju mjesto uboda nadzirati u periodu od mjesec dana. Ako u tom vremenu uoče navedene promjene na mjestu uboda, trebaju se javiti svom liječniku.
Iako se iznimno rijetko javlja u ljudi, značajno je spomenuti piroplazmozu kao ozbiljnu bolest kućnih ljubimaca – pasa, čestih pratioca čovjeka tijekom boravka u prirodi. Dakle, prilikom dolaska iz prirode, potrebno je pregledati i svoje ljubimce, zbog njih samih, ali i zbog mogućnosti unosa krpelja u životni prostor čovjeka (kuća, stan).
Lyme borelioza je bakterijska bolest koja se na čovjeka može prenijeti ubodom zaraženog krpelja. Klinički to je multisistemna infekcija u kojoj možemo razlikovati tri stadija razvoja bolesti. Uzročnik i izvor zaraze
Bolest je uzrokovana bakterijom Borrelia burgdorferi, spirohetom iz roda Borrelia. Glavni rezervoar (izvor zaraze) uzročnika su šumske životinje i krpelj Ixodes ricinus . Uzročnik se prenosi s jedne generacije krpelja na drugu. Način prijenosa
Bakterija uzročnik bolesti nalazi se u probavnom sustavu krpelja, a na čovjeka se može prenijeti ubodom zaraženog krpelja. Zemljopisna rasprostranjenost i učestalost
U Hrvatskoj je Lyme borelioza rasprostranjenija od KME. Uglavnom se javlja sjeverno od 45 paralele. Godišnje se registrira 200 – 300 oboljelih. Obzirom da je zbog načina prijenosa ovisna o aktivnosti krpelja, najveći broj prijava bilježi se u svibnju, lipnju i srpnju. Klinička slika
I stadij
Od uboda krpelja do pojave prvih znakova bolesti prođe u prosjeku 2 – 3 tjedna. Prvi znakovi bolesti su promjene na koži tzv. migrirajući eritem – na mjestu uboda krpelja nastaje crvenilo koje se postepeno širi u okolicu, a sredina postaje sve blijeđa, što može biti popraćeno svrbežom, bolovima i pečenjem. Uz to se mogu pojaviti i opći znakovi zarazne bolesti: povišena temperatura, glavobolja, malaksalost, umor, bolovi u mišićima i zglobovima i povećani regionalni limfni čvorovi. Nakon nekoliko tjedana u većine kožne promjene nestaju i time bolest završava. II stadij
Ako se prvi stadij ne liječi, bolest kod nekih nakon više tjedana ili mjeseci progredira u drugi stadij u kojem dominiraju različita upalna stanja zglobova, srca i živčanog sustava (serozni meningitis, paralize moždanih živaca i dr.) III stadij
Nakon više mjeseci ili godina mogu se pojaviti upale zglobova- upala zahvaća jedan ili više velikih zglobova koji su otečeni i bolni. Na kraju nastaju teške degenerativne promjene uz gubitak zglobne hrskavice. U ovom stadiju mogu nastati i kronične promjene na koži. Liječenje
Liječenje se provodi antibioticima. Liječenje u ranom stadiju bolesti je učinkovito, ali ako se ne liječi, može imati ozbiljne posljedice. Zbog toga je važno bolest na vrijeme dijagnosticirati i što prije započeti s liječenjem. Erlihioza Erlihioza je akutna zarazna bolest koju uzrokuje mikroorganizam iz porodice Rikettsiaceae, rod Ehrlichia. Prvi put je opisana 1987.godine. Uzrokuje bolest kod ljudi i kod životinja (pas). Prenosi se ubodom zaraženim krpeljom. Erlichia Chaffeensis uzročnik je humane monocitne erlihioze – HME , a Anaplasma Phagocytophila i Erlichia Ewingii uzrokuju humanu granulocitnu erlihiozu – HGE. Erlihioza se razvija 7 do 10 dana nakon uboda krpelja i očituje se nespecifičnim znakovima infektivne bolesti: povišena temperatura, glavobolja, malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, umor, mučnina, povraćanje, promjene na koži u vidu ružičastog osipa. U težim slučajevima dolazi do upale središnjeg živčanog sustava, oštećenja bubrega i poteškoća s disanjem. Kod nekih zaraženih uopće se ne pojave znakovi bolest, ili su oni vrlo blagi. Liječi se antimikrobnim lijekovima. Preventivne mjere sastoje se od općih mjera zaštite od krpelja. PREVENTIVA
Svaki krpelj nije prijenosnik virusa krpeljnog meningoencefalitisa, ali ne postoji način da odmah znamo je li krpelj inficiran
– repelente (sredstva koja odbijaju komarce i donekle krpelje) koja će ihh držati na pristojnoj udaljenosti.
-zatvorena obuća (gojzerice ili još bolje gumene čižme).
– po povratku iz šume dobro pregledati cijelo tijelo (za djecu i vlasište), kako bismo one krpelje koji se nisu zarili u kožu otkloniti tuširanjem, a one zarivene uočili i pravodobno uklonili s tijela.
REPELENTInanijeti ih na gole i izloženije dijelove tijela
OBUĆA I ODJEĆAizbjegavati vunu, flanel i ostalu odjeću s puno dlačica. Bolja je svjetla odjeća na kojoj lakše uočavamo krpelja
IZBJEGAVATI PROVLAČENJE KROZ ŠUMSKI GUSTIŠ
PREGLEDATI SE po povratku iz prirode PODRUČJA ZARAŽENIH KRPELJA Ove mjere mogu dovoljne za samozaštitu i to zbog činjenice da krpelju treba nekoliko sati dok se ne ugnijezdi u kožu. Tek nakon što je dovoljno dugo zariven u kožu (najmanje 2 sata) postoji opasnost zaraze za čovjeka.
Prevencija a) opće mjere zaštite od krpelja
– nosite prikladnu odjeću i obuću prilikom boravka u prirodi (dugi rukavi i duge
nogavice, zatvorene cipele)
– uvlačenjem majice u hlače i hlača u čarape produžavamo put koji krpelj treba prijeći i povećavamo mogućnost njegovog pronalaženja tijekom njegovog kretanja
– nošenjem odjeće svijetlih boja povećavamo mogućnost uočavanja krpelja uslijed boljeg kontrasta
– pregledajte tijelo nakon povratka iz prirode
– što prije odstranite krpelja ukoliko se ipak učvrstio u koži
Prevencija
Budući da za Lyme boreliozu ne postoji specifična zaštita cjepivom, za prevenciju bolesti važne su opće mjere zaštite od krpelja: – nosite prikladnu odjeću i obuću prilikom boravka u prirodi (dugi rukavi i duge
nogavice, zatvorene cipele)
– uvlačenjem majice u hlače i hlača u čarape produžavamo put koji krpelj treba prijeći i povećavamo mogućnost njegovog pronalaženja tijekom njegovog kretanja
– nošenjem odjeće svijetlih boja povećavamo mogućnost uočavanja krpelja uslijed boljeg kontrasta
– pregledajte tijelo nakon povratka iz prirode
– što prije odstranite krpelja ukoliko se ipak učvrstio u koži
O KRPELJIMA
Krpelji se nalaze na vlatima trave i istaknute grančice niskog raslinja i grmlja, gdje sa svojim raširenim nožicama čekaju “žrtvu” na koju će se uhvatiti.
NAČIN ZARAZE
Ubodom zaraženog krpelja IXODES RICINUS. Ime je dobio po izgledu odrasle ženke nakon što je uzimanjem krvi povećala obujam do veličine graška. Tada izgledom podsjeća na plod RICINUSA.NAJVEĆA AKTIVNOST KRPELJA od proljeća do jeseni (najviše u svibnju i lipnju).
Šumski krpelji i bolesti koje prenose – kako se zaštititi? Krpelji su paraziti toplokrvnih životinja, a iznimno i čovjeka. Šume i proplanci pružaju im dom, a ljudima koji ih posjećuju radi izletničkih užitaka ili zbog posla mogu načiniti neugodnosti. Značajni su jer mogu prenositi neke bolesti, no nasreću samo mali broj krpelja nosi uzročnike bolesti. Kako bi mogli što ljepše i sigurnije odlaziti u prirodu, nije na odmet ponešto saznati o tim malim životinjama, o rizicima koje one predstavljaju za ljude i mogućnostima da se ti rizici izbjegnu.
O krpeljima
Krpelji su člankonošci paučnjaci iz reda grinja. Dijele se na dvije velike porodice Ixodidae (šikarni ili tvrdi krpelji) i Argasidae (stajski ili meki krpelji). Glava, prsište i zadak čine im jednu cjelinu. Za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju obrok krvi, zbog čega povremeno žive kao nametnici na toplokrvnim kralješnjacima (pticama i sisavcima), kojima sišu krv. Krpelji su rasprostranjeni široko u prirodi, a najčešće ih nalazimo u prizemnom sloju rubnih područja šuma, sloju grmlja i niskog raslinja, po šikarama i visokotravnatim staništima. Prilikom uboda preko sline mogu prenositi različite zarazne bolesti.
. Od više vrsta krpelja, u Hrvatskoj je vrlo čest, i na čovjeka se najvišr prihvaća, tzv. obični, šumski krpelj . Ixodus ricinus. »To je vrlo pokretan i sitan krpelj, a najviše se pojavljuje kod nas u proljeće i rano ljeto. Tada nam ta malena, ni tri milimetra dugačka životinjica iz roda čankonožaca, koja je parazit toplokrvnih životinja, ptica i sisavaca, a iznimno i čovjeka, zadaje najviše problema. Budući da njezin razvoj i opstanak ovise o obroku krvi, od zaraženih životinja kao što su glodavci, divljač i ptice, može prenijeti niz bolesti«, govori dr. Plaèko. Krpelji u lovu na CO2?
Iako je osnovno obilježje svih paučnjaka, pa tako i krpelja, tijelo građeno od  glavoprsja i zadka te četiri para nogu umjesto tri, koliko imaju  slični insekti, najinteresantniji je krpeljov organ za bodenje I sisanje krvi. To je ubodno rilo, čiji je središnji kopljasti dio opskrbljen brojnim zubićima okrenutim prema natrag, poput harpuna. Uz njega su prislonjene dvije nožaste tvorbe s povratnim kukicama pomoću kojih krpelj probija kožu. Također, krpelji se odlikuju posebnim
kombiniranim osjetilom, zvanim Hallerov organ. Budući da se njihove osjetne
stanice nalaze obostrano na prednjim nogama, u potrazi za »žrtvom« krpelji se uzdignu na izdanke grmlja ili na vlati trave i tu raširenih prednjih noica registriraju prolaz životinje, njihovu toplinu i ugljični dioksid, kao i još neke mirise. Krpelji se izrazito dobro prilagođavaju nepovoljnim uvjetima okoliša kao što su nedostatak hrane, suša, hladnoća I slično, te tome mogu prilagoditi i brzinu svog razvoja i pre-živjeti kao neživa tvar duga nepovoljna razdoblja bez hrane. Međutim, ono što je za medicinu i epidemiologiju narčito značajno, jest činjenica da zaraženi krpelji to ostaju cijeli svoj životni vijek, koji može trajati i do pet godina, a viruse predaju u potomstvo! Razvojni ciklus
Krpelj u svom razvoju prolazi kroz tri faze: larva, nimfa i odrasli oblik (adult). Obrok krvi nužan je krpeljima u svakoj od razvojnih faza, te u toku svog života siše krv tri puta, na tri različita domaćina. Ženka se češće može sresti kao napasnik, jer samo ako se nasiše krvi može snesti jajašca. Veličina krpelja razlikuje se ovisno o razvojnom obliku: kao larva, mjeri oko 1 mm, dok je odrasla ženka veličine 4-5 mm. Nasisana krvi velika je kao zrno graška. Živi oko godinu dana, no može doseći starost i od pet godina. Kretanje
Krpelj ima mali radijus kretanja, a udaljenost koju može prijeći ovisi o razvojnom obliku. Odrasli se može prošetati nekoliko metara u širinu u potrazi za hranom. Krpelj svoju žrtvu ne traži aktivno kao npr. komarac – žrtve moraju pokupiti njih. On se popne na vršak trave ili grančice grmlja i tu nepomično čeka da se približi žrtva. Kada životinja ili čovjek dotakne krpelja, on se svojim nožicama zakači i prijeđe na njih, te traži povoljno mjesto na tijelu gdje se mogu svojim oštrim rilcem ubosti u kožu i sisati krv. Za aktivnost krpelja vrlo je važna temperatura i vlažnost zbog čega imaju svoju sezonsku aktivnost – najbrojniji i najaktivniji su u proljeće i početkom ljeta. Mogu se susresti i u jesen, ali znatno rjeđe. Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na čovjeka ako se on nađe u njihovom prirodnom okolišu. Uzročnici bolesti prenose se sa zaraženog krpelja i na nove generacije pa su stoga krpelji, osim prenosioca i rezervoari uzročnika. U našim krajevima se najčešće susreću tzv. šumski (šikarni) krpelji vrste Ixodes ricinus. Najaktivniji su u proljeće i rano ljeto (svibanj – lipanj), u najjačem ljetu se povlače i praktički ih nema, te se u jesen u manjem broju opet pojavljuju. U hladno godišnje doba (studeni – ožujak ) krpelji se ne susreću, osim ako je zima topla i bez snijega. U Hrvatskoj bolesti koje mogu prenositi šumski krpelji su: 1. Krpeljni meningoencefalitis
2. Lyme borelioza
3. Erlichioza To su tzv. bolesti prirodnih žarišta jer je njihovo pojavljivajne ovisno o prirodnom staništu prenosioca (krpelja), te se pojavljuju samo na određenim područjima. Najizloženiji su im ljudi koji profesionalno borave u prirodi, planinari, rekreativci, djeca polaznici škole u prirodi, izletnici.

Pročelnik medicinske komisije HGSS-a
Dario Švajda dr.med.