Igor Mihelić, član planinarskog društva Ravnica iz Vukovara popeo se na najvišu točku Afrike, poznati Uhuru peak na Kilimanjaru visine 5895 m.

Nakon godinu dana pripreme i visinske aklimatizacije, u trenucima kada je to bilo moguće, ekipa od 20 hrvatskih planinara iz različitih krajeva prekrasne naše u srpnju 2017. uputila se u zanimljivu državu Tanzaniju na uspon koji će ih zasigurno trajno obilježiti.

Nakon dolaska prvo što se zapazi su bezbrižni osmjesi malihTanzanijaca koji trčeći kroz prašinu guraju „kolo“ što me trenutno prebacilo trideset i više godina unazad kada smo i sami to znali činiti. Noć smo proveli u Moshiju, gradu podno Kilimanjara, gledajući u vrh svi s istom željom: „Želim se popeti na krov Afrike…“.

Nakon doručka koji je obilovao malim, ali preslatkim bananama i mangom, krećemo prema našem startu na 1800 m. Tamo se upoznajemo s  vodičima, te veselo penjemo prvih 1000 m kroz zonu „kišna šuma“ koja je prekrasna i za oko i za hodanje. Po dolasku u kamp Mandara hut na 2720 m, slijedi večera začinjena šalom i odlazak na spavanje uz nenaviknute „zvukove“ životinja iz obližnje šume.

Uspon koji je uslijedio narednog dana na 3720 m u kamp Horombo hut već je polako počeo pokazivati pravu težinu uspona. Lagane vrtoglavice, mučnine i probavne smetnje su se sve više pojavljivale i pokazivale nam da moramo napraviti dan aklimatizacije na navedenoj visini, što smo i učinili usponom narednog dana do visine 4100 m te ponovnim povratkom na spavanje na visinu od 3720 m i pripremom za najteži dan uspona.

Četvrti i najteži dan uspona kreće iz Horombo kampa do završnog kampa Kibo hut na 4720 m. Po dolasku u kamp umor i visinska bolest pokazuju pravo lice. Treba ručati i malo odmoriti te potom u 23 h krenuti na završni uspon. Ručati je teško, a zaspati još teže. Dobro i toplo obučen sam legao u vreću za spavanje, ali zimica i drhtanje nisu prestajali.

U 23 h kreće završni uspon. Ispred nas je vijugava serpentina kojoj nema kraja. Hodaš i gledaš kolonu naglavnih lampi iznad tebe i kolonu lampi ispod tebe. Sretan što je svijetlo Kibo huta sve manje, ali svijetlo na Gilmans pointu je još jako daleko.

Negdje oko 6 h ujutro dolazimo na 5685 m, dotičemo tablu Gilmans point, i postajemo svjesni da je najteži dio uspona iza nas. Naime od Kibo huta do Gilmans pointa uspon je vrlo strm i konstantan, a dolaskom na Gilmans zapravo izbijamo na sam rub kratera. Ispred nas je jos cca 1,5 h blažeg uspona po obodu kratera do vršne točke Uhuru peak na 5895 m kao krovna, najvišlja točka Afrike i Kilimanjara.

Uglavnom pod velikim utjecajem visinske bolesti i na rubu snage dolazimo do najvišlje točke i našeg cilja. Slijedi slikanje, zadovoljstvo postignutim ciljem, pregršt iskrenih zagrljaja i osmjeha, a mene osobno su preplavile nekontrolirane suze radosnice… Svjestan postignutog uspjeha, svjestan trenutka, znao sam da se isplatio sav trud i uloženi napor tjekom protekle godine.

Ponosni i sretni nakon zajedničkog fotografiranja krećemo polako nizbrdo. Svaki naredni korak sve je lakši, a zraka je sve više. Oko 13 h stižemo u kamp na 4720 m. Vrijeme je zasluženog ručka i predaha. Ne sjećam se da li sam ručao, nije mi bilo ni bitno, znam samo da sam uživao u uspjehu i osvojenom vrhu. Sat kasnije napuštamo Kibo hut, ispred nas je još dobrih 5 sati do Horombo huta na 3720 m iz kojeg smo krenuli ujutro u 6, a vracamo se narednog dana oko 19 h što je više od 36 h hodanja s kraćim odmorima.

Pred mrak stižemo u kamp. Slijedi večera začinjena pričama i smijehom. Nismo gotovo ništa pojeli, ali nismo prestajali pričati o vrhu. Na našim licima jasno se vidi zadovoljstvo postignutim. Sjedim, slušam priče, pa odlutam na vrh. Znam da je Kili do uspona bio samo vrh Afrike, ali sad je on za mene nešto puno dublje i bliže. Nešto što sam šest dana učio i upoznavao i na kraju uspješno položio usponom na vrh.

Službeno sam 396 897 čovjek na svijetu koji se popeo na Kilimanjaro prema evidenciji koju vodi Nacionalni park Kilimanjaro i vjerojatno prvi stanovnik Vukovara koji je bio na navedenom vrhu. Zbog svega mi je izuzetno drago što sam imao želje, volje i snage za ovakav uspon koji će u meni ostaviti trajni znak.

Do ponovnog uspona, Igor Mihelić PD Ravnica iz Vukovara!