Usnula je još jedna od legendi slavonskog planinarstva, orahovički planinar Mato Mitrović. Iako rođen u Lukaču kod Požege, bio je suosnivač planinarskog društava „Prigorac“ u Zagrebu 1948. godine, član „Zagreb – Matica“ i „Velebit“ Zagreb i „Sokolovac“ Požega. Najznačajniji doprinos planinarstvu je dao u Orahovici.

U 14 intenzivnih godina kao predsjednik, potpredsjednik, tajnik, te organizator brojnih društvenih i međudruštvenih aktivnosti, uvrstio je PD „Orahovca“ među najaktivnija planinarska društva u Hrvatskoj po broju članova, raznolikosti društvenog rada i posebno uključivanju mladih u planinarsku organizaciju.


portret Mate Mitrovića, rad akademskog slikara i grafičara Franje Molnara

Teško je pobrojiti sve što je učinio za orahovičko planinarstvo i vjerojatno ćemo nešto propustiti.

Kao organizator ili suorganizator sudjelovao je u realizaciji:

  • IV. i V. sleta planinara Slavonije (1966. i 1967. godine),
  • Susreta planinara Slavonije (1964. i 1967.),
  • prvenstva Hrvatske u klasičnim skijaškim disciplinama (1963.),
  • noćnog orijentacionog takmičenja (1969. i 1970.),
  • marša na trasi: Jankovac–Orahovica uz gađanje zračnom puškom na Jankovcu i Orahovici (1964.),
  • planinarskih obilaznica – Školski alpski put – godinama jedini u Slavoniji opremljen sa klinovima i sajlama, Planinarski put PD „Orahovica“ /PP i Orahovički planinarski put/OPP.

U mandatu 1964/65 bio je potpredsjednik Planinarskog odbora kotara Osijek (preteče SPS-a).

Generacija djece ljetovalo je u Odmaralištu Crvenog križa u Orahovici, ali nije bilo grupe koju Mato nije obišao i pričao o Orahovici, planinama i planinarenju, a mnoge je poveo i do Ružice grada.

Zbog aktivnosti u planinarstvu 1967. godine odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem te Zlatnim znakom PSH iste godine. Priznanje Slavonskog planinarskog saveza „Đuro Pilar“ za životno djelo, primio je 1989. godine a 1993. Plaketu PSH.