GORJE PAPUK

Papuk-gorje je istočni alpski ogranak koji se može razdijeliti u tri dijela: zapadni krak tvore dva od zapada k istoku usporedno pružena, dolinom Bijele rastavljena vijenca, sjeverni čine Dujanova kosa (830 m) i Crni vrh (865 m ), a južni Ravna gora (856 m). Na sedlo kod Zvečeva (524 m) prihvaćaju se obronci Papuka (953 m) tj. srednji dio Papuk-gorja, koj se razgranao sve do previje kod Londžice, pa u tom istočnom dijelu ime Krndija.

Na sjeveru i zapadu Papuk je omeđen Voćinskim potokom i Brzajom, na jugu Požeškom kotlinom, odnosno tokom Orljave, a na istoku Velikom rijekom, Ninkovačkim potokom i Vrbovcem.

Najviši vrhovi Papuk-gorja jesu: vrh Pa­puka 953 m, Ivačka glavica 905 m, Točak 887 m, Lom 883 m, Visoki vrh 882 m, Konjska Smrt 830 m, Češljakovački vis 820 m, Vrani kamen 817 m, Kapovac 792 m, Bazova glava 772 m i Rust 772 m.

Papuk je najvećim dijelom pod šumom u kojoj prevlađuju bukva i hrast, pored toga javor, klen i jasen, a na prisojnim visovima ima breze, borovice i pitomog kestena.

Papuk-gorje, s mnogobrojnim znatno razvedenim grebenima i uvalama, s bujnom ve­getacijom i karakterističnom florom, uz velik broj izvora dobre vode i s dovoljno puteva, predstavlja vrlo pogodno područje za razvitak turizma i planinarstva. Stoga je ovo gorje, a naročito Jankovac, posjećivano već i u prošlom stoljeću, no tek godina 1925 ― kada je osnovana podružnica Hrvatskog planinarskog društva »Jankovac« u Osijeku ― bilježi se kao početak masovnijeg planinarstva u Slavoniji. Izgradnjom pak doma na Jankovcu, prvog planinarskog doma u Slavoniji, godine 1934. postaje Jankovac, kao najprivlačnija točka Papuk-gorja, središte planinarstva u Slavoniji. 

JANKOVAC 475m

Jankovac se nalazi oko 4 km jugoistočno od Slatinskog Drenovca. Obiluje prirodnim ljepotama i većim dijelom nalazi se u kraškom području. Brojne duboke vrtače, granitna stijena preko koje se ruši lijep vodopad, jak izvor u špilji i dva jezerca uljepšavaju taj divan kutić Papuk-gorja. Pod jankovačkim vodopadom pridolazi s juga potok Kovačica, gdje dobiva ime Drenovački potok, koji se uskom dolinom slijeva prema Slatinskom Drenovcu. Kraj vodopada nalazi se veoma zanimljiva sutjeska potoka Kovačice, koja je nažalost prilikom izgradnje šumske željeznice i ceste oštećena.

Jankovac je već decenijama poznat i po svojim nadasve lijepim stoljetnim bukovim šumama, koje kriju bivša boravišta dvojice posve oprečnih ljudi: vlastelina Josipa Jan- kovića, pustinjaka i ljubitelja prirode, te haj­duka Maksima Bojanića. U špilji grobnici na sarkofagu od crvenog mramora čitamo da se Janković rodio 1780, a umro 1881. S pećine nad ovom grobnicom pruža se vrlo lijep vidik na jankovačka jezera. Nekoć je na Jankovcu kraj lugarnice postojao prizemni dvorac s plesnom dvoranom, kojemu danas više nema traga. Maksim Bojanić hajdukovao je od 1850. do 1862. godine.

I lijepo bilinstvo ukrašuje Jankovac kao npr. zlatno-žuti cvjetovi rudbekije (Rudbeckia laciniata L.), uvijek zelena božikovina (IIex aquifolium L.), krasni modri cvijetovi šumskog encijana, sirištarke ( Gentiana asclepiadea L.), na vlažnim mjestima krasni primjerci jelenjeg jezika ( Scolopendrium vulgare Adans.) mraazovac jesenji (Colchicicum autumnale L.) i drugo. Na Jankovcu se početkom 19 stoljeća nalazila tvornica stakla, i danas nedaleko puta prema skijaškim livadama mogu u šumi vidjeti kameni križevi na grobovima jankovačkih staklara. S Jankovca vode po cijelom Papuku putovi, koji omogućuju niz veoma lijepih i zahvalnih jednodnevnih i dvodnevnih izleta.

SUTJESKA POTOKA KOVAČICE (430M)

Nitko ne bi ni slutio, da se usred »ravne« Slavonije nalazi takva sutjeska, puna divlji­ne, pećina i stijena. Ona se prostire jugozapadno od jankovačkog vodopada u dužini od preko 100 metara, pa je s jugoistočne strane na jednom dijelu obrubljena s 20 do 30 m visokim granitnim stijenama, pokrivenim močikom (Kalktuff), te mjestimično žuto-zelenim lišajem i tamno-zelenom mahovinom. Sjeverozapadni rub sutjeske tvori strmi obronak Sokoline, pokriven gustom bukovom šumom. U sutjeski probija zaglušnom bukom sebi put potok Kovačica između ogromnog kamenja, stvarajući brzice, te sastajući se s jankovačkim potokom podno vodopada. Put koji vodi kroz sutjesku nešto je prirodan, a nešto ga je uklesala čovječja ruka i smjestila kamene stepenice, koje vode do vodopada.

RUŠEVINE SREDNJOVJEKOVNOG GRADA DRENOVCA (KLAK – 305M)

Idući s Jankovca preko skijaških livada, kote 574, grebenskim putem (stara cesta što je spajala Drenovac s Velikom) preko kote 437, dolazimo baš tamo, gdje ispod ovog gre­bena prestaje dolina Drenovačkog potoka te on ulazi u ravnicu, do markiranog odvojka puta što vodi do ruševina srednjovjekovnog grada Drenovca ( po nekim kartama Klak, narod ga zove Turski grad). Skrećemo li kod tog odvojka na lijevo, tj. u pravcu sjevero­zapada, za nekoliko minuta stižemo do ruše­vina toga starog grada, koji je udaljen oko 1 km od sela Slatinski Drenovac. Od grada se Drenovca sačuvalo samo malo ostataka, no i ti dostaju, da nam pokažu sasvim ne­običan sastav gradine, smještene na teško pristupačnom brdu povrh sela Drenovca. Na uzanom platou na vrh brda poredale su se tri okrugle kule, od kojih se najveća dobro razaznaje, najmanja je još najbolje sačuvana, dok se od srednje nalaze slabi tragovi. Sve tri kule spajao je zid, a osobito je jak i dobro uzdržan branič-zid, koji je sagrađen na najpristupačnijem mjestu. Materijal je građe­vine bio opeka, koja i oblikom i sastavom živo sjeća na rimsku opeku. S ruševine mora se istim putem vratiti na gornji grebenski put, po kojemu se dolazi na Jankovac ili u Slatinski Drenovac, a može se spustiti i na cestu u dolini Drenovačkog potoka. Do te ceste ima tek nekoliko stotina metara, ali se silaz ne preporuča, jer nema puta i obronak je ovdje tako strm, da je spuštanje jako naporno ne samo zbog strmine, već i zbog skliskosti od lišća.

IZLETI PO GORJU PAPUKA

1. SLATINSKI DRENOVAC – JANKOVAC

Sve do oslobođenja trebalo je za vožnju Slavonskom podravskom željeznicom do Slatinskog Drenovca punih 6 do 7 sati, jer druge bolje veze nije bilo. Sada je potrebno željeznicom od Osijeka preko Našica do Čačinaca svega oko dva sata vožnje, a dalje autobusom do Slatinskog Drenovca oko pola sata.

Prošavši selo Slatinski Drenovac ulazimo cestom u jankovačku dolinu. Prati nas žuboreći Drenovački potok. Vijugava cesta lagano se uspinje prema Jankovcu. Teško je reći, u koje je godišnje doba ljepše ovdje proći, da li u proljeće, kad nas na svakom koraku već izdaleka pozdravljaju žuti cvjetovi jaglaca (Primula veris L.), ili ljeti s pogledom na krasne modre cvjetove šumskog encijana (Gentiana aselepiadea L.), ili pak u jesen, kad planinska šuma poprimi sve nijanse boja od svijetlo i zlatno žute do tamno crvene, dok tu i tamo proviruje po koji pačempres, crni bor, smreka ili jela. Kad padne lišće i šuma se prorijedi, poseban je užitak proći ovaj put za mjesečevog sjaja, kada potok poprimi izgled srebrene niti. Ili je pak ljepše zimi, kad nam se jankovačka dolina prikaže zaodjenuta bijelim plaštem snijega. Teško je to reći. Ima planinara, koji su ovdje prošli već i nekoliko stotina puta. I oni će teško moći reći, kada je najljepša jankovačka dolina.

Iznenada smo već pod vodopadom. Preko granitne stijene, visoke oko 30 m, pada slap raspršujući se na podnožju i stvarajući, maglicu. Veličajno nas se doima ova strma granitna stijena obložena močikom, a u nekim dijelovima pokrivena žuto-zelenim lišajem, dok su ponegdje stijene i pećine obrasle mahovinom (Marchantia polymorpha).

Nema čovjeka koji ne bi kod vodopada malo zastao, osluškujući vjekovni šum vodopada i motreći divljinu potoka Kovačice. Ostavljamo ovaj divan kutić, bacivši još jedan pogled na vodopad, nakon čega dosta strmim putem stižemo za 10 minuta do malog zaravanka na Jankovcu, gdje se ponosno smjestio dom osječkih planinara. S podnožja jankovačkog slapa možemo doći do planinarskog doma, zaobilazeći slap, i uskom sutjeskom Kovačice. Za put iz Slatinskog Drenovca do Jankovca treba jedan sat i 15 minuta hoda.

2. JANKOVAC – SKIJAŠKE LIVADE – »STARI DRUM« – SLATINSKI DRENOVAC

Od planinarskog doma na Jankovcu polazimo jugoistočno preko skijaških livada i kote 574, pa produžujemo sjeveroistočno grebenskim putem (nekadanja cesta). Obronci su prema Drenovačkom potoku vrlo strmi. Putem prelazimo kroz nekoliko vododerina. Tko želi posjetiti ruševine starog grada Drenovca (Klak 305 m), odvaja se kod oznake na stablu od grebenskog puta lijevo do ruševina, kamo stiže za nekoliko minuta. Ovaj gornji put je markiran, pa od Jankovca do Slatinskog Drenovca treba jedan sat i 40 minuta hoda.

3. JANKOVAC – ŠUMARIJSKIM PUTEM – SLATINSKI DRENOVAC

Ploča kraj planinarskog doma na Jankovcu označuje smjer ovog šumskog puta, izgrađenog g. 1954. po šumariji u Slatinskom Drenovcu radi obilaska svojeg područja. Prola­zimo sjeveroistočno kroz izvanredno lijep predjel gustom, starom šumom u blagom usponu po obroncima, izvan prometnih pute­va, u potpunoj tišini, i izlazimo na grebenski put, odakle nastavljamo markiranim putem u Slatinski Drenovac. Put do Slatinskog Drenovca traje jedan sat i 30 minuta.

 

4. JANKOVAC – SOKOLINA – KOTA 614 – SLATINSKI DRENOVAC

S Jankovca polazimo kraj lugarnice u dolinu potoka Kovačice. Prelazimo Kovačicu i skre­ćemo cestom lijevo, pa na udaljenosti od oko 20 metara nailazimo na desnoj strani markacije, te dalje šumskom stazom po strmom obronku Sokoline na sam njen greben. Zajednički je to put, koji vodi i na Ivačku glavicu i prema vrhu Papuka.

Stigavši na greben Sokoline, nastavljamo put dalje samim grebenom na desno u pravcu sjeveroistoka, spuštajući se preko kote 614. Oko 1,5 km pred Slatinskim Drenovcem otvara se lijep vidik na Mihaljevo brdo i na sam Slatinski Drenovac. Posljednji dio puta je strmiji, te nakon toga dolazimo u Drenovac kraj djelomično obnovljene crkve. Za ovaj put od Jankovca do Slatinskog Drenovca potrebno je 2 sata i 30 minuta hoda.

5. JANKOVAC – DOLINA KOVAČICE – PARTIZAN­SKO GROBLJE – PODNOŽJE PAPUKA – VISOKI VRH – LOM – POLJANA – ZVEČEVO

Od planinarskog doma preko potoka pokraj lugarske kuće spustimo se preko betonskog mosta na Kovačici, dalje uzbrdo cestom, koja vodi u Veliku, pa pokraj zidane nastambe za šumske radnike do izvora s lijeve strane ceste. Markacija vodi preko ceste i potoka pješačkom stazom na strmu kosu do zaravanka gdje se nalazi ograđeno partizansko groblje. Od planinarskog doma do partizanskog groblja potrebno je 1 sat laganog hoda.

Od partizanskog groblja staza vodi na greben Sokoline, dalje hrptom Sokoline prema zapadu markirana staza siječe cestu, koja je izgrađena do vrha Papuka. Mi nastavljamo preko ceste, te nailazimo na odvojak marki­ranog puta na Ivačku glavicu, nastavljamo planinarskim putem ispod Ivačke glavice, prelazimo cestu uz Ponore i izvor kroz šumu, pa opet cestom podno vrha Papuka. Od Jankovca do podnožja Papuka stiže se za 2 sata i 30 minuta, a put je dobro markiran.

Od podnožja Papuka skrećemo na sjever prema Visokom vrhu (882 m), gdje nailazimo na izvor pitke vode. Od Visokog vrha polazimo sjeverozapadno, a zatim grebenom prema Lomu (883 m). Od Loma spuštamo se preko Poljane u selo Zvečevo (462 m) s krasno uređenim novim hotelom. Krasan je položaj Zvečeva, koje je odigralo važnu ulogu u narodno-oslobodilačkoj borbi. Polovicom 19. stoljeća u Zvečevu se nalazila tvornica stakla. Put od podnožja Papuka do Zvečeva traje 4 sata, te je također markiran.

Od Jankovaca prema Ivačkoj glavici i Papuku postoji i drugi put. Od mjesta gdje put s Jankovaca siječe potok Kovačicu ( 5 minuta od Jankovca), vodi dalje pod brojem 4 već opisani markirani put obronkom Sokoline do njenog grebena (daljnjih 15 minuta) i dalje lijevo samim grebenom prema Ivačkoj glavici i Papuku.

6. JANKOVAC – MAJEROVA LIVADA – NEVOLJAŠ – LAPJAK – VELIKA

Dobro markirani šumski put vodi nas s Jankovca na jug, najprije blagim usponom, a poslije dosta strmo na tzv. Majerovu livadu (kota 657). Ovdje se put odvaja desno u pravcu jugozapada do Nevoljaša (763 m), gdje skrećemo na jug neprekidno grebenom kroz lijepu bukovu šumu, mjestimice miješanu crnogoricom, preko kota 690 i 622 na kamenit vrh Lapjaka (669 m). S Lapjaka se pruža lijep vidik u Veliku, na ruševine veličkog Starog grada (447 m) i na cijelu Požešku kotlinu. Nastavljamo grebenom do razvalina ve­ličkog grada, a odanle se spuštamo na Veliku. Velika je prastaro naselje, dok se sam grad spominje tek tamo od XV vijeka. Velika je poznata zbog svojih prirodnih ljepota, a naročito zbog ljekovitog termalnog kupališta. Povrh samog kupališta izgrađen je vrlo lijep i velik dom požeških planinara. Od Jankovca do željezničke stanice Velika potrebno je 3 sata hoda. Put je markiran. Od planinarskog doma u Velikoj do željezničke stanice u Velikoj stižemo za 40 minuta hoda.

7. JANKOVAC – MAJEROVA LIVADA – NEVOLJAŠ – KOPRIVNATO BRDO – IVAČKA GLAVICA

Stigavši putem opisanim pod brojem 6. preko Majrove livade do Nevoljaša (763 m), preko ceste skrećemo desno u sjeverzapadnom pravcu uspinjući se na vrh Koprivnatog brda (841 m). Odavle se spuštamo kroz krasnu šumu dalje na sjeverozapad, na vrh Ivačke glavice (905 m). Mjesni je naziv tog vrha Klinovac. Sa uskog vrha Ivačke glavice jedan je od najljepših vidika u Papuku, naročito na greben Lapjaka s veličkom gradinom. Put od Jankovca preko Koprivnatog brda na Ivačku glavicu traje 2 sata i 15 minuta.

8. JANKOVAC –MAJEROVA LIVADA – DUBOKA – VELIKA

Do raskršća na Majerovoj livadi dolazimo opisanim putem pod brojem 6, a odavle na­stavljamo južno najprije strmim, a kasnije blagim spustom. Zamalo i evo nas cestom u Dubokoj, gdje se u drugoj polovici 19. stoljeća nalazila tvornica stakla. Iz Duboke produžujemo cestom kroz romantičnu dolinu potoka Dubočanka do Velike. Od Jankovca do planinarskog doma u Velikoj treba 1 sat i 50 minuta. Put je markiran.

9. JANKOVAC – JEZERSKI JARAK – SLALOM STAZA – KAMENITI VRŠAK – TROMEĐA – MREŽARSKI RUST

Idući južnom obalom drugog Jankovačkog jezera, skrećemo kod oznake na stablu desno po markaciji kroz Jezerski jarak na greben, te dolazimo do slalom staze, a po njoj na Kameniti vršak (664 m) s lijepim razgledom na Mrežarski Rust. Sa Kamenitog vrška krećemo po markaciji do Tromeđe, a odavle na Mrežarski Rust (740 m). S kamenitog vrha Mrežarskog Rusta zapažamo na jugu greben Lapjaka s veličkom gradinom, Požešku dolinu i Požešku goru, a iza nje Motajicu, na zapadu Ivačku glavicu i vrh Papuka, te na sjeveru dolinu Drave s Mečekom u pozadini. Za ovaj kratak, a vrlo lijep izlet, treba od Jankovca na Mrežarski Rust 1 sat i 30 minuta hoda.

10. JANKOVAC – TROMEĐA – MREŽARSKI RUST

Mrežarski Rust je jedan od najbližih i ujedno najviših vrhova Jankovca, s krasnim vidicima, pa se stoga preporuča kao lijep mali izlet. S Jankovca polazimo kolnim putem južnom stranom drugog Jankovačkog jezera, pa kod nasipa između prvog i drugog jezera skrećemo desno uspinjući se u pravcu jugoistoka kroz krasnu bukovu šumu sve do tzv. Tromeđe (kota 728). Odanle smo za 15 minuta na vrhu Mrežarskog Rusta (740 m), koji je dosta obrastao crnim borom. Od Jankovca na Mrežarski Rust preko Tromeđe treba svega 1 sat hoda. Put je markiran.

11. JANKOVAC – TROMEĐA – DUBOKA – VELIKA

Kolnim putem opisanim pod brojem 10. dolazimo do Tromeđe (kota 728) . Tamo skrećemo desno i nastavljamo kolnim putem jugozapadno u nekoliko zavoja do Duboke. Od Jankovca do Duboke stižemo ovim putem za 1 sat i 30 minuta, a od Duboke do planinarskog doma u Velikoj za 1 sat hoda.

12. JANKOVAC – TROMEĐA – ČEŠLJAKOVAČKI VIS – BAZOVA GLAVA – KAPOVAC – ORAHOVICA

Opisanim putem pod brojem 10. i 11. do Tromeđe, dalje lijevo u smjeru istoka, nakon 100 m hoda odvaja se staza u lijevo prema Mrežarskom Rustu, dok naša staza nastavlja prema istoku dijelom kroz šumu, dijelom kroz krčevinu po valovitom terenu do Češljakovačkog visa (820 m). Ovaj vis je u narodu poznat pod imenom Kolac. Od Jankovca do Češljakovačkog visa je potrebno oko 2 sata hoda. Nastavljamo širokim grebenskim putem kroz šumu i krčevinu u zavojima do Bazove glave (772 m). Položaj Bazove glave je takav da se pruža pogled na sve četiri strane svijeta. Pravilna piramida Kapovca na horizontu određuje nam daljnji smjer kretanja po sličnom terenu kao do Češljakovačkog visa. Za daljnjih 3 sata stižemo na vrh Kapovca (792 m) koji spada među najljepše vidikovce na Pa­puku. Od vrha Kapovca markiranom stazom u sjevernom smjeru strmo niz brdo pokraj Ružice grada i jezera do mjesta Orahovica za 1 sat i 40 minuta hoda. Od Jankovca do Orahovice potrebno je 7 sati hoda.

13. JANKOVAC – LOVAČKA STAZA – VELIKA RADETINA – RUST – HUMLJANI – (JUBILARNI JANKOVAČKI PLANINARSKI PUT)

Širokom vododerinom iza planinarskog do­ma uzbrdo preko tri livade za oko 20 minuta, dalje prosjekom 50 koraka prema sjeveroistoku, šumskim kolnikom nastavljamo do tzv. Kaptolačkog puta. Nakon 20 minuta napuštamo Kaptolački put, skrećemo u lijevo uskom lovačkom stazom sjevernom strmom padinom Mrežarskog Rusta iznad kotline Male Radetine u zavojima i horizontali za oko 1 sat hoda do izvora, dalje uzbrdo do široke šumske prosjeke. Skrenemo na tu prosjeku lijevo tj. prema istoku. Nakon hoda od 10 minuta prosjeka zavija prema sjeveru, a markirani put vodi desno u šumu i strmom kosom travnatim terenom u dolinu Velike Radetine. Cestom prema Istoku do mosta, gdje cesta produžuje prema i sjeveru, dok mi nastavljamo gornjim tokom Velike Radetine uz potok najprije po mokrom terenu 100 m u velikom zavoju prema jugu, do razrušenih drvenih baraka. Od Jankovca do baraka potrebno je 2 sata i 30 minuta.

Od baraka preko potoka uzbrdo kroz mladu šumu u pravcu istoka do sedla i široke prosjeke, koja vodi prema jugu na Češljakovački vis, a u suprotnom pravcu tj. prema sjeveru vodi prema Rustu. Nastavljamo isprva u pravcu sjevera uzbrdo preko kamenjara, odakle imamo vidik prema Češljakovačkom visu na jugozapadu te Kapovcu na jugoistoku. Planinarska staza zakreće polagano prema istoku uz polagani uspon na bilo Rusta. Do vrha Rusta (820 m) potrebno je od baraka oko 1 sat hoda.

Od vrha Rusta staza vodi dalje prema istoku po Pištanskoj kosi 15 minuta hoda. Kosu napuštamo te se krećemo lijevo u sjevernom smjeru niz strmu stazu preko kote 684 m i 496 m po valovitom grebenu. Staza dalje po uskom grebenu skreće prema istoku nakon pola sata hoda, pomalo vijugajući kroz šumu. Nakon dobrih 2 sata hoda dolazimo na kosu uz rub šume odakle se otvara vidik na istočni dio Papuka i Krndije, te ravnu Podravinu. Markacija nas vodi dijelom preko livada, cestom uz selo Krajinu i šumom do raskršća cesta kod sela Humljana. Ovdje je autobusna stanica. Od Jankovca do ovog raskršća je potrebno 6 sati i 30 minuta hoda.

Ovaj planinarski put je izveden i otvoren u povodu 50. obljetnice našeg društva.

14. JANKOVAC – LOVAČKA STAZA – VELIKA – RADETINA – VILJEVAČKA KOSA – ORAHOVICA

Opisanim putem br. 13. do baraka u dolini Velike Radetine i široke prosjeke u smjeru istoka, u pravcu sjevera put vodi na Rust, dok naš put vodi ovom prosjekom oko 50 ko­raka prema jugu, odnosno u pravcu Češljakovačkog visa. U pravom kutu napuštamo prosjeku i po markaciji nastavljamo stazom u smjeru istoka kroz visoku travu oko 300 m. Dalje kroz šumu hrptom Viljevačke kose uz manje visinske razlike za 2 sata hoda do kraja šume, odakle travnjakom do ceste kod kamenoloma Radlovca, te dalje cestom do mjesta Orahovice za 1 sat hoda.
Od Jankovca do Orahovice je potrebno 5 sati i 30 minuta hoda.

…. Dragan Eger i Miro Matoševlć
objavljeno u monografiji “Planinarsko društvo “Jankovac ” Osijek 1925-1975.”