Otkako je Luka Ilić Oriovčanin još 1844. godine zabilježio i zapazio Sovsko jezero kao jedinstven i zanimljiv prirodni fenomen, interes stručnjaka, putopisaca, planinara i ljubitelja prirode nije prestajao. Četrdesetak godina poslije dr. Ignjat Brlić opisujući jedan izlet na Sovsko jezero u Dilju opazio je da nedostaje stručan opis Sovskog jezera. Ne istražujući tko ga je sve i kojim povodom proučavao želimo čitaocima samo da kažemo riječ-dvije o jezeru i njegovom krajoliku, tim više što je ono jedna od kontrolnih točaka Kružnog puta po Dilj-gori.

Planinarsko društvo iz Slavonskog Broda prije 55 godina namjeravalo je očistiti jezero, a u neposrednoj blizini podići planinarski dom. Planinari su ovaj romantični kraj željeli pretvoriti u lijepo izletište Slavonije. Zahvaljujući odluci općine Slavonska Požega, da se Sovsko jezero s okolicom proglasi značajnim krajolikom, Republički zavod za zaštitu prirode SRH izradio je 1989. godine iscrpan i stručan opis stanja jezera i njegova krajolika te dao smjernice za uređenje. Riječ je o stručnom opisu, a nadamo se da može poslužiti izletnicima i planinarima da se o jezeru najprije upoznaju, a zatim čim prije posjete ovaj zanimljivi diljski fenomen.

Sovsko jezero predstavlja jedinstven primjerak prirodnog jezera u brdsko-brežuljkastom području kontinentalne Hrvatske. Smješteno je na sjevernoj padini Dilja, neposredno ispod glavnog bila (Mlakino brdo, 430 m i Jurje brdo, 471 m) na nadmorskoj visini od 330 metara. Jezero je u maloj depresiji, a s istočne i sjeveroistočne strane okružuje ga šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, te šuma bukve u jarcima. Istočno od jezera je malo uzvišenje – Jezero brdo, 380 metera, na čijem je vrhu piramida Vidikovac. Na sjeverozapadu ova udolina je otvorena, te je nekoć za vrijeme velikih voda višak jezerske vode istjecao. Evo, tako su ukratko opisali jezero stručnjaci Republičkog zavoda za zaštitu prirode iz Zagreba. Iz ove studije navodimo još neke zanimljive podatke. Veličina jezera je oko 3.600 m2, maksimalna dubina je oko 8-10 metara. Rubovi jezera obrasli su trskom i rogozom u pojasu širine od 3 do 7 metara. To je razlog što je površina vodenog zrcala jezera svedena na polovicu. Po jakim površinskim strujanjima na jugoistočnom dijelu jezera može se zaključiti da je u samom jezeru vrlo snažan izvor. Na osnovi vodene vegetacije vidljivo je da je istočna i sjeverna obala jezera nešto položenija i plića, a južna i jugozapadna strmija.

Šuma hrasta kitnjaka i graba raste neposredno uz jezero. U okolišu raste još klen, od grmlja: lijeska, kalina, glog, borovica, od prizemnog raslinja jaglac, crni grahor, kukurijek, uskolisna mlječika, kostrika itd. Raznolik sastav šume ukazuje na klimatsku pogodnost Sovskog jezera za turističke svrhe, a raznolikost biljnih vrsta, šumske i močvarne vegetacije uz pejsažnu ljepotu mogu se koristiti za naučne ekskurzije mladih biologa (“škola u prirodi”).

Sovsko jezero se zbog velike produkcije organske materije postepeno zatrpava. Jezero je ekološki važno kao utočište manjeg broja ptica močvarica koje se u njemu gnijezde (trstenjak, liska, gnjurci, divlje patke). Tu su nastanjeni i vodozemci: žabe, barske kornjače i bjelouška. Od riba u jezeru živi samo karaš. Kvaliteta jezerske vode je zadovoljavajuća, ali svakako valja poduzeti mjere radi njenog očuvanja i poboljšanja kvalitete. Blagi reljef, pitom krajolik i dobre klimatske prilike pogodovale su razvoju poljoprivrede neposredno uz jezero. Iskrčen je veći kompleks šume i pretvoren u oranice, voćnjake, vinograde i pašnjake. Tu je čitava poljoprivredna oaza u kompleksu šumovite padine Dilja. Ranije je uz jezero bio veleposjed s gospodarskim zgradama, voćnjakom i vinogradom.

Izletnici koji žele jednodnevni odmor i rekreaciju na obroncima Dilja, ovdje na jezeru imaju zaista predivan kutak. U blizini su dvije piramide odakle se može uživati osmatrajući panoramu Požeške kotline i vidik prema Đakovu i Posavini. Uz određene zahvate, kojima se neće narušiti prirodne i pejsažne vrijednosti krajolika, Sovsko jezero će postati još privlačnije za sve poklonike prirode.

….
objavljeno u  monografiji “Planinarstvo u Brodu” Teodora Trifunovića , lipanj 1990.g.