Kanjon Pljuskara (260 m) jedna je od kontrolnih točaka Kružnog puta po Dilj-gori. Smješten je ispod Vidovog brda i još prije rata bio je omiljeno izletište brodskih planinara. Poseban je ukras ovog kanjona veliki i mali slap, koji je, nažalost, poslije potresa 1964. godine znatno oslabio. Od 1938. godine brodski planinari vodili su široku i ambicioznu akciju da na Pljuskari, odnosno Bukovcu, kako su ga zvali, podignu planinarsko sklonište. U to vrijeme planinari su izgubili sklonište na Lipovici, pa je interes za novim skloništem na Pljuskari bio utoliko veći. Pljuskara je od davnina bila za Brođane vrlo privlačno mjesto.

Na jugoistočnoj strani kanjona posađena je 1936. godine borova šuma. Jedan od najvatrenijih pobornika uređenja Pljuskare i zagovornika izgradnje planinar­ske kuće s umjetnim jezerom na Pljuskari bio je profesor Matija Grgić. Na glavnoj skupštini PD “Dilj” u veljači 1938. godine on je obrazložio cjelovit program uređenja kanjona Pljuskara kojim je, pored planinarske kuće i umjetnog jezera, predvidio uređenje špilje na suprotnoj strani kanjona uz izgradnju drugih turističkih objekata. Prema njegovoj zamisli to bi bila polazna stanica za one koji žele dalje pješačiti slavonskim gorjem. Evo riječi kojima prof. Grgić izražava svoje oduševljenje za Plju­skam: “Vidjeli smo tamo prirodne tvorevine koje toliko odskaču od ostalih dijelova Dilj-gore i Slavonije ukoliko je ona gorovita. Tamo je potpuni vapnenački teren s djelomičnim svojstvima krških krajeva, špilja i drugog; Voda je tokom vijekova isprala sve ono što se do sada dalo isprati i odnijela ga u dolinu. Ono što je ostalo, je trajno.”

Prof. Grgić procijenio je da izgradnja planinarske kuće ne bi bila skupa jer je u neposrednoj blizini kamenoloma i građevna šuma. S obzirom na blizinu Vidovog brda, s kojeg se pruža lijep vidik na južni dio Dilja i Posavinu, bilo bi zgodno izraditi i jednu drvenu piramidu. Osim toga, u obzir je uzeta prometna cesta Brod-Zdenci s koje se vrlo brzo i jednostavno stiže do kanjona. Sve ove divne ideje predratnih planinara propale su zbog rata. Ono što je bilo bitno, to je da su one i danas sasvim aktualne i ništa nisu izgubile ni u suvremenoj koncepciji razvoja planinarstva. Povodom 60-godišnjice PD “Dilj”, 1984. godine započela je na Pljuskari izgradnja pla­ninarskog skloništa. Izliveni su temelji (4×6 metara), skloništa koje će s južne strane imati terasu jedan metar. Sklonište je neposrednoj blizini napuštenog kamenoloma u podnožju Vidovog brda. Odatle se pogled pruža na staru crkvu sv. Petra i dalje na jug. U daljini naziru se obrisi vrhova Motajice. S istočne i južne strane skloništa, koje je u izgradnji, nalazi se oko dva jutra veoma lijepe borove šume. Na sjevernoj strani je kanjon s bjelogoričnom šumom u kojoj dominira bukva, cer, hrast.

Nedaleko od skloništa na sjeveroistočnoj strani nalazi se slap Velika Pljuskara, a pedesetak metara iznad njega je slap Mala Pljuskara. Kanjon Pljuskara počinje oko jedan kilometar uzvodno iznad ovih slapova. Glavni kanjon sastoji se iz dva manja. Na lijevom dijelu, gledajući uzvodno, nalazi se izvor pitke vode uredno označen. To je tzv. Mala pećina, iz koje se voda slijeva i dalje teče jedinstvenim tokom glavnog kanjona. Glavni kanjon Pljuskare počinje od stjenovite barijere s visine od oko 20 metara. Nekad je tu bio snažan slap, ali sada je nestao. Ostala je vrlo oskudna voda koja jedva vlaži ogoljelu stijenu. Nedaleko od svog početka kanjon Pljuskara širi se u jednu manju dolinu koja u najširem dijelu doseže oko 50 metara. U njoj su prije rata planinari, izletnici, sportisti i drugi boravili podižući male logorske nastambe. Na plićim dijelo­vima kanjona namjeravali su podići male mostiće, ali je rat omeo ostvarenje te ideje. Slap Velika Pljuskara sada je slabiji zbog manjeg dotoka vode s glavnog izvora na početku kanjona. Slap je polukružnog oblika promjera oko 15 metara.

Kanjon postiže svoju najveću dubinu nizvodno od slapa Velika Pljuskara. Dubina se kreće otprilike između 30 i 50 metara. Na desnoj strani kojih stotinjak metara nizvodno od Velike Pljuskare nalazi se zanimljiva špilja. Smještena je sedam- osam metara od ivice kanjona. Ima polukružni otvor visine oko jedan metar, a promjera tri metra. Špilja je prilično plitka, zatrpana je zemljom, lišćem i drugim šumskim otpacima. Kad bi se očistila i produbila, sigurno bi privlačila posjetioce Pljuskare.

Članovi PD “Dilj” posljednjih se godina zalažu da Pljuskam, ovaj zanimljivi predjel Dilja, učine pristupačnijim. Nadamo se da će, zahvaljujući poznatom entuzijazmu, 70-godišnjicu društva obilježiti, pored ostalog, i novim planinarskim skloništem na Pljuskari. Time bi se ispunile želje i namjere brodskih planinara iz 1938. godine.

…..
objavljeno u monografiji “Planinarstvo u Brodu” Teodora Trifunovića, lipanj 1990.g.